Zapis
Odlučio sam
nikada više ne zaplakati,
sve osjećaje baciti
kao u nekom ZF filmu
poput Borga postati,
lutati prostranstvima,
samo gledati
i uživati u glupostima malog čovjeka
koji neprestano nekuda juri
u potrazi za odgovorima
koje mu nitko ne može dati.
Odlučio sam
pasivno promatrati sav taj Svijet
od kojeg sam se,
prije nekoliko dana,
oprostio.
Odlučio sam zaboraviti
kako tamo neki ljudi uopće postoje.
Odlučio sam zaspati
u tišini.
‘Zaboravljeni’
Zapušteni grobovi;
Na njima jedva čitljivi epitafi
Davno zaboravljenih duša,
Sada samo bijeli skeleti
Ostavljeni sami,
Prepušteni zemlji
Kao spomen
Na dane postojanja,
Sjećanja
U kojima životna dob
Nije bitna
Već prolazna,
Nestalna
Poput svijeta
U svemiru izgubljena.
Želja
Poželi
bilo što.
Raširi ruke,
sklopi oči
i poleti visoko.
Prepusti se vjetru,
samo prije toga
odbaci sve nepotrebno,
zaboravi sve one lažne prijatelje
koji misle samo na sebe
i zovu samo kada nešto trebaju.
Poželi neka nestanu još večeras,
nestanu zauvijek.
Poželi bilo što.
Raširi ruke, sklopi oči
i zaboravi na ovaj umišljeni svijet
stvoren u laži,
stvoren od krvi malog čovjeka
čijeg se imena malo tko sjeća.
Poželi bilo što
i već sutra pojavit će se netko
s kim moći ćeš dijeliti sve.
ŽnŽ
(žena nad ženama)
O Gejo stvoriteljice,
Probudi se.
Ti velika što sama od sebe postala si
izašla iz kaosa ništavila
u kojem stvoreni su
svi prvi oblici postojanja
Ti,
velika, mudra
od koje nastale su osnove osnova
velikih bogova Olimpa,
Majko Ponta i Urana,
sinova i supruga,
sebi ravnih jednakih incestuoznih spodoba.
Probudi se i rodi ponovno njihove sinove
sve Titane i Kiklope, Nereja i Forkisa,
sve ostale, velike i male bez razlike.
Rodi Krona neka opet oca kastrira i svu zvjerad nebeskih visina.
Sve potomke i svete,
sve spodobe do onog najvećeg
s kojim jedan svijet zauvijek nestat će.
O Gejo stvoriteljice
kad bolje razmislim,
ne budi se.
gdje…
duboko u nutrini svoje ljušture,
na mjestu između mašte i stvarnosti,
pronađi svoj odraz
u zrcalu potrošene mladosti.
Očekivanje
Dan kao i svaki drugi.
Na ulici dva-tri pijanca,
čuvari reda i neprepoznatljiva magličasta prikaza
kao da pleše iznad kanalizacijskog otvora.
Ništa se ne događa.
Svi ostali koji mogu već neko vrijeme spavaju.
Sutra je opet radni dan.
Šišmiši se igraju.
Noć ili dan. U čemu je razlika.
Možda u šišmišima koje će danju zamijeniti lastavice,
znate one pernate žderačice svilenkastih kukaca
i krvoždernih komaraca.
Možda je razlika u meni,
jer dan nije počeo kako sam zamislio.
