Što ljudi traže čitajući knjigu? Zadovoljstvo? Ushićenje, poticaj, razumijevanje, romantične ili smiješne dijelove, zaplete i ….
U današnje vrijeme kad je izdavanje knjiga dostupno na bilo koji način, razmišljajmo na trenutak o ulozi izdane knjige i njezinoj vrijednosti. Godine 2016. Andrea Šipuš napisala je knjigu Tlovitost u kojoj je sadržan prošli život. Opisane su različite tehnike vrtlarenja, oranja, kopanja, kompostiranja, malčiranja…ali unutra su i tradicija, običaji, vjerovanja, recepti, biljke. Knjiga je potkrijepljena autoričinim fotografijama koje su nastajale kroz godine u suradnji sa zajednicama. Nazivam ovu knjigu suvremenom i prijeko potrebnom današnjem vremenu poput priručnika za preživljavanje ona nas vodi i dalje kroz rad na zemlji i istraživanje.
Istražujući ovogodišnju Andreinu knjigu Bilješkice (izdane 2025.), autorica se vraća istinskoj sebi, koristeći suvremeni jezik, istražujući svoje pismo i stvarajući nove riječi. Da, ima prostih riječi za koje i psiholozi govore da ih je ponekad potrebno izgovoriti kako bi razbili svijet iluzija u kojem ponekad svi živimo i svatko ga razbija na svoj način. Ova knjiga je za djevojke, žene koje žele nastaviti gledati u sebe i mijenjati obrazce poslušne „dobre djevojke“ u ono što svako žensko biće jeste: poštovano i voljeno. Ali ipak imati dozu empatičnost, jer ako nemamo ne možemo ni poštovati one druge kao ni oni nas. Odbaciti strah i mišljenja drugih možda su najveća prepreka u samospoznaji ali samo kroz istraživanje i bivanje u sada možemo naučiti zahvalnost i pogledati u talente koje imamo, kako bi s njima radile.
Tlovitost i Bilješkice nemaju klasičan uvod, zaplet, rasplet. One imaju čitaj sada i primijeni. Malo koga mogu ostaviti ravnodušnima. Spomenuvši obje ove knjige po vrijednosti napisanog: jezik koji je pitak, iskren, poticajan, po fotografijama koje su implicitne i eksplicitne, skrivene, maštovite, jasne i oštre –stavila bih ove knjige u svaku školu pod moraš pročitati i primijeniti . Tlovitost u osnovnu školu, a Bilješkice u srednju za djevojke. Nemojte mi reći da Kužiš stari moj nema prostih riječi, a nalazi se u lektiri. Zašto su nam ove knjige potrebne? Čovjek si kojem su potrebna zaboravljena znanja i vjerovanja, a ako si žensko trebaš doći do sebe i poštovati sebe skidajući mnogo nametnutih ideologija. To nisu self-help knjige, to su žanr životno vrijedan.
Trudila sam se biti objektivna jer Andrea Šipuš svojim bivanjem, pisanjem, fotografiranjem aktivno sudjeluje u svakom trenutku. Koliko to svatko od nas može reći za sebe? Uz ove dvije knjige napisala je i knjigu Stvarateljice priča. Autorici želim još mnogo životnih knjiga koje će potaknuti ljude na promatranje, istraživanje i stvaranje svijeta oko sebe. Promocija knjige Bilješkice bit će ovaj mjesec u Državnom arhivu Sisak.
