Izložba “Penkala” umjetnice Sanje Gerovac, postavljena u Galeriji Kupola (Gradska knjižnica, Starčevićev trg 6) do 27. veljače 2024.
Kad slikam glazbu, ona teče kroz mene. Ja postajem glazba i to je trenutak stapanja, ostaje samo radost i iznenađenje onim što se pojavi na platnu ili papiru, jer nema kontrole ni plana. U procesu sudjeluju osjećaji koji me nose na valu, poput osjećaja zaljubljenosti između muzike i mene. Vidim ponovno samo ljepotu u izražaju.
Radovi su nastajali od sredine 2018., većina 2019., do danas. Rađeni su kemijskom olovkom, poneki crtež u kombinaciji s običnom olovkom, na raznim vrstama papira, od običnih, „iz bilježnice“, do Handmade – 100 % cotton, Khadi Papers. Formati su također različiti – od 15 × 21 cm do 30 × 34 cm.
Crteži su odraz onoga što je „s druge strane ogledala“. Počinju s linijom, riječju, brojevima, stihom ili pjesmom, dakle spontano ili svjesnom potrebom da se izrazi emocija ili namjera. Mogu biti jedan od alata uz pomoć kojeg dolazimo u svoje dubine ili samo znatiželjno i mirno promatranje onoga što se zbiva na papiru, dnevni odmor i odmak od svakodnevnice. U procesu rada zanimljiva je ideja da možemo kontrolirati sadržaj, kemijsku olovku, ono što želimo da bude nacrtano, ili je možemo u potpunosti pustiti da slobodno šeta papirom. Iz šetnje dolazimo do zadivljenosti – onime što se pokazuje na papiru, kao da plavetnilo, koje u ovom slučaju nije nebesko, nego indigo i morsko, samo želi izroniti na bjelinu dana. Kao novčić koji stavimo ispod papira, preko njega prelazimo olovkom i, začudo, dobivamo crtež. Takvo je otprilike čuđenje, u usporedbi s onime kada kao djeca istražujemo – otisak na papiru. Iznenađenje prati proces kroz igru svjesnog i nesvjesnog, zaranjanje i izranjanje ili, poetičnije rečeno – hidrodinamiku plavog kita. Sami biramo koliko duboko želimo ići i želimo li uopće. Sinkronicitet kroz crtež i za vrijeme njegova nastajanja je čest i zanimljiv. Naslov je točka na i, veselje. Dolazi nekim svojim redom, koji me nasmijava.
Sanja Gerovac
