SANJA DOMENUŠ (Sisak, 1966.), autorica hvaljene zbirke poezije ”Djevojčica koja je jela kamenje”, pobjednica međunarodnog haiku natječaja u Bugarskoj 2019. godine, pobjednica natječaja ”Književni pleter Sisačko-moslavačke županije” za poeziju 2019. godine i finalistica književnoga natječaja ”Korzo slova” Društva hrvatskih književnika 2020. godine
U MENI SE JOŠ UVIJEK NEGDJE KRIJE DJEVOJČICA KOJA NE SMIJE NEPOZNATIMA OTVORITI VRATA I IGRA SE SAMA U SVOM ZAMIŠLJENOM SVIJETU
Sanja Domenuš ostavila je zapaženi trag na hrvatskoj poetskoj sceni već svojom premijernom zbirkom poezije ”Djevojčica koja je jela kamenje” u nakladi Sisačke udruge za promicanje alternativne i urbane kulture. Skromno, potiho, iza sjene mnogih drugih pretencioznijih i slave željnih autora, iskočila je kvalitetom svojih stihova i stekla podjednaku naklonost publike i književne struke. Tim povodom, dodatno ju predstavljamo u okviru ovoga intervjua.
Metafora: Impresivno izgleda ovaj popis vaših dosadašnjih ostvarenja u vremenskom razdoblju od svega dvije godine 2019./2020. Međutim vi na to najčešće uz osmijeh odmahujete rukom. Kao da na te uspjehe gledate kao na nešto svakidašnje i ne odveć značajno?
Sanja Domenuš: Nisu to baš tako veliki uspjesi kako možda na prvu izgleda. Imala sam veliku potporu prijatelja i puno sreće. Upravo zbog toga ne bih sebe nazvala skromnom osobom, više realnom. Naravno svakome pohvale gode, ali nisu od presudne važnosti i ne predstavljaju mi neki teret u pisanju.
Metafora: Ne čini li vam se da sami sebe pomalo podcjenjujete?
Sanja Domenuš: Ne podcjenjujem se i ne precjenjujem se, znam koliko mogu, odnosno koliko ne mogu postićiu pisanju. Do sada sam već upoznala svijet poezije, pa se osjećam u njemu sigurnije nego prije.
Metafora: Pisati ste počeli relativno kasno. Smatrate li to za svoju prednost ili manu? Čudite li se još uvijek sama sebi što ste uopće ”propisali”?
Sanja Domenuš: Za poeziju godine nisu važne. Pisati sam počela upravo na vrijeme, ni prerano ni prekasno, taman da uspijem otkriti mogućnosti i dosege poezije. Ima puno mladih ljudi koji pišu kao da su stariji, a isto tako neke moje pjesme izgledaju kao da ih je pisala mlađa osoba. U meni se još uvijek negdje krije djevojčica koja ne smije nepoznatima otvoriti vrata i igra se sama u svom zamišljenom svijetu. Bez te djevojčice ne bi bilo mog današnjeg pisanja.
Metafora: Jednom prilikom ste za sebe izjavili da kroz život nakon srednjoškolskog obrazovanja niste čitali mnogo poezije. Tim više iznenađuje lijep odjek i kvaliteta vaše premijerne knjige. Kako to objašnjavate?
Sanja Domenuš: Nema tu nekog pametnog objašnjenja, tako je sa svime što čovjek otkrije, a do tada to nikad nije radio. To je bila kod mene iznenadna odluka u koju su mnogi sumnjali, u nekim trenucima sam i sama sumnjala, ali uporna kakva jesam, uspjela sam oko sebe izgraditi posve drugačiji svijet.Svijet poezije koji odolijeva vremenu, nedaćama i strahu. Umjetnost je meni oduvijek uljepšavala život, dala mu je smisao, a sad sam i ja u poziciji da svojim pjesmama nekome obogatim život. Za mene je to nešto najljepše što mi se moglo dogoditi.
Metafora: Osim pohvalnih prikaza knjige i pohvala raznih kolega književnika, ”Djevojčica koja je jela kamenje” otkupljena je lani i od Ministarstva kulture i medija RH. To ste doživjeli kao stanovito iznenađenje, obzirom da se rijetko otkupljuju zbirke poezije, kamoli premijerne zbirke manje razvikanih autora?
Sanja Domenuš: To je doista bilo veliko iznenađenje za mene, pomirila sam se s tim da je to nemoguća misija, osobito zato što sam ja posve nepoznata i to je bila moja prva knjiga. Ali eto čuda se događaju.
Metafora: Zadnjih godina ipak znatno više čitate? Imate li neku pjesnikinju ili pjesnika koji vas posebno inspiriraju svojim stilom i tematikom?
Sanja Domenuš: Čitala sam ja od svoje četvrte godine kad sam potpuno samostalno naučila čitati. Obožavala sam slikovnice i otac mi je rekao da mi neće više kupiti niti jednu dok sve ne pročitam, vjerojatno nije mislio da će mi to poći za rukom tako brzo, ali ja sam kao mazga kad se na nešto odlučim. Ali doista osim romana i pripovijedaka poeziju nisam čitala. Prvo sam je počela pisati, a onda je nakon nekog vremena i čitati. Bilo mi je to pravo otkriće. Svi pjesnici koje sam pročitala u ovom periodu su na neki način utjecali na mene. Od svakog sam nešto novo naučila i shvatila. Ali svakako mi je veliki uzor i najdraža pjesnikinja Wislawa Szymborska. Njena inteligencija i humor pružaju neprocjenjivi užitak za vrijeme čitanja.
Metafora: Dojam je kako se ljudi lakoćom pronalaze i prepoznaju u vašim pjesmama. Je li do toga došlo potpuno spontano ili je posrijedi ipak dublje promišljanje i opsežan rad na pjesmama?
Sanja Domenuš: Pjesme pišem spontano, znam da bih trebala više raditi na pjesmama, ali uvijek mi nedostaje vremena. Mislim da se moje pjesme ljudima sviđaju zato jer su iskrene, emotivne, jednostavno napisane, razumljivim rječnikom. Doduše samo su prividno jednostavne. Svaka ima neku dublju poruku ili smisao Ali ljudi se prepoznaju u njima, mogu se emotivno povezati s pjesmama. Važno je uspostaviti dobru komunikaciji s ljudima, s publikom kad pjesme govoriš na nekom nastupu. Tad se ta povezanost može jasno i vidjeti. Poezija ruši sve granice i zbližava ljude, to je njena najvažnija zadaća.
Metafora: Mnogi vas neskriveno prate i hvale na društvenim mrežama, ponajprije na Facebooku. Kako uopće gledate na tu opću pojavnost i prisutnost društvenih mreža u našim životima? Možete li komparirati prednosti i moguće mane njihovoga utjecaja?
Sanja Domenuš: Prednost Facebooka je ta da se više ljudi može upoznati s tim što radite. Bez toga bi to bilo nemoguće i svedeno na manju grupu ljudi, poznanika i prijatelja. Ovako više ljudi sazna za vas i na taj način razmjenjujete ideje i stvaralaštvo. Meni Facebook služi isključivo tome. O manama ne razmišljam, sama odlučujem što ću objaviti, a isto tako svi drugi odlučuju hoće li to čitati ili ne.
Metafora: Jeste li obzirom na toliku dostupnost poezije široj javnosti kada doživjeli da vas ljudi prepoznaju na ulici i prokomentiraju vam nešto vezano uz vaše pjesme?
Sanja Domenuš: Hahaha. Moram priznati, nisu me još hvatali po ulici i tražili autogram. Poezija nije zanimljiva da postaneš toliko popularan. Uglavnom pišu komentare ili poruke u Messenger.
Metafora: Osjećate li i danas jednako veselje i entuzijazam prilikom pisanja novih pjesama kao u počecima prije tih nekoliko godina unatrag? Može li pisanje poezije za autora u nekom trenutku postati zamorno i teret? Ako da, kako se s time nositi, imate li neki recept?
Sanja Domenuš: U početku je naravno uvijek više veselja i entuzijazma, dok sam ne shvatiš da u poeziji kao i u svemu ostalom ima svega i svačega. Ali nije mi postala zamorna ili teret. Pišem posve neopterećena. Kad me počne gušiti prestat ću pisati. U poeziji treba uživati i ja uživam u svakom trenutku. Doista nema nekog recepta, to je jednostavno velika ljubav i teško ju je zamijeniti nečim drugim.
Metafora: Ptičica nam je došapnula kako se uskoro smiješi vaša nova zbirka poezije. Pjesama ne nedostaje? Podijelite s nama neke ekskluzivne detalje. Zna li se već naslov nove zbirke, hoće li tematika biti slična prvoj knjizi?
Sanja Domenuš: Zbirka ”Čistačica lignji” bi trebala biti objavljena do kraja 2021. godine. Mišljenja sam se da će to biti odlična zbirka poezije iako nikad ne znaš kako će proći kod čitatelja i kritičara. Uglavnom bit će iskrena do bola kao i prethodna. Imam dovoljno pjesama za nju, možda čak i za dvije zbirke. Sad samo treba pametno odabrati i složiti. Naziv joj je malo neobičan, ali meni je odmah pao na pamet čim sam napisala tu pjesmu.
Metafora: Koliko vam je ovo razdoblje ”Corone” pomoglo ili odmoglo u kontekstu pisanja i vremena za pisanje? Je li se uopće po tom pitanju nešto dramatično promijenilo?
Sanja Domenuš: U razdoblju Corone sam puno pjesama napisala, ispalo je to moje najplodonosnije razdoblje. Na taj način sam se borila s osjećajem bespomoćnosti. U svemu ostalom Corona je napravila toliko štete da se nikad nećemo oporaviti i zaboraviti. Zaustavila je pjesničke susrete i druženja, previše je dragih ljudi umrlo, što je najgore od svega.
Metafora: Za sami kraj postavit ćemo vam nekoliko blic pitanja. Molimo vas da nam na njih odgovorite u riječ ili dvije ako je moguće. Kazališna predstava ili film?
Sanja Domenuš: Kazališna predstava.
Metafora: Haiku ili kratka priča?
Sanja Domenuš: Haiku.
Metafora: Interpunkcija u suvremenoj poeziji, da ili ne?
Sanja Domenuš: Ne.
Metafora: Ilustracije u zbirkama poezije, da ili ne?
Sanja Domenuš: I da i ne, ovisi o ilustracijama.
Metafora: Nastupi uživo pred publikom ili virtualne tribine?
Sanja Domenuš: Uvijek samo uživo.
Metafora: Pop ili rock?
Sanja Domenuš: Rock.
Metafora: Štrukle ili šaumrolne?
Sanja Domenuš: Štrukle, obožavam ih.
Metafora: Crni humor ili humor?
Sanja Domenuš: Humor, to vole svi.
Razgovor vodio: Siniša Matasović
