Sam
Kad mi ništa ne ide od ruke,
a ima takvih dana,
onda sjedim u sobi.
Pokušavam se skvrčiti kao da sam orah u ljusci.
Prethodno zatvorim prozore. Zamišljam
ogromnu kuglu kako se vrti,
zamišljam kako se polako približava granica noći.
U trenutku – treba čekati – noć će prijeći i preko mene.
To je sve.
Iz zbirke „Demon u pari kupaonice“ (Meandar, 2000.)
17.12
– Vozimo bijelu tehniku besplatno, veš mašine, peći, frižidere, šparhete stare – Govori jutros netko na megafon u dvorištu ispred zgrade. Valjda neki Cigo.
Vozimo bijelu tehniku besplatno
Veš mašine, peći, frižidere,
Šparhete stare…
Ponavlja kao mantru.
Nešto kasnije jedna je lokomotiva, vjerojatno crvena manevarka, na kolodvoru urliknula kao stari umirući slon.
Amore, far presto, io non resisto,
Se tu non arrivi non esisto
Non esisto, non esisto…
21. 12.
„Izmisliti ljubav“ – negdje sam pročitao zanimljivu ideju da ljudi danas trebaju nanovo izmisliti ljubav. Zato jer je ljubav potpuno uništena u današnjoj krizi.
17.1.
Bol je stvorena za ljude. Ona je patina vremna, ona je dio svih nas.
18.1.
Cvit si marče, cvit si Crne Gore
Kad ćeš opet doć u Sutomore?
Iz zbirke „Kaja“ (Druga priča i Knjigomat, 2012.)
…
Ozeblim rukama gulim kikiriki
S oronule stanice polazi kasno navečer
Vlak za Bangalore.
Iz zbirke Vlak za Bangalore (2001. Naklada MD)
