Promocija zbirke poezije autorice Maje Šiprak “Vatra jasnog pripadanja” održat će se 3. veljače 2017. u 18 h, u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb. U programu sudjeluju:
moderator programa, Robert Međurečan
urednica zbirke, književnica Božica Jelušić
dr.sc.Vlatka Štimac, leksikograf
gošća pjesnikinja, Daria Lisenko
gost pjesnik, Aleksandar Marković
*** u glazbenom dijelu – Iznenađenje!
Dobrodošli!
Izvod iz recenzije
Prateći rast i rad Maje Šiprak, rekli bismo da njena poezija ima sigurnu publiku. Možda je to zbog toga, što u skali pjesničke motivike ona najčešće bira ljubavne pjesme, te se obraća onoj „drugoj polovici“, muškarcu, animusu, partneru, prijatelju, ljubavniku, osloncu, s kojim je jedino moguće ostvariti dvojevanje i vratiti svijet u harmoniju. Svaka početna, edenska situacija, podrazumijeva taj početni par, od čije sloge i skladnosti ovisi cjelokupna priroda, dok prijestup, nevjera, sumnja i iznevjerena očekivanja, te poglavito grijeh „nevjerovanja u ljubav“ nose u sebi klicu propasti. I dok poziva toga Nepoznatog izravnom porukom: Pokaži se u praznom ogledalu moje samoće, pjesnikinja to čini s povjerenjem u svijet, s entuzijazmom i iskrenošću, kao da uopće ne nosi ožiljke bivših iskustava i kao da ponovo, sa svakom novom ljubavi, proživljava doba nevinosti, vjerujući da se u ladici budućnosti skriva ostvarenje sna o pronađenom jedinstvu. Ne zamatajući svoje stvarne (iskrene!) želje u komplicirane šifre pjesničkog vokabulara, odabrat će pomalo starinski „jezik cvijeća“, simbol kurtoazije i kavalirštine romantičarskog vremena, da bi zaključila: „Cvijet cvjeta ljubavlju njegovom/ kao i žena pored voljenog čovjeka“.
Upravo stoga, rekli bismo i naša pjesnikinja ima hrabrosti i snage za neprestani dijalog s voljenim, u kome mu se najizravnije obraća: ponekad zamolbom, savjetom, opomenom, upozorenjem, no uvijek meritorno, uživljeno i suživljeno, kao ona koja je učinila napor približavanja, putem ženske intuicije i vidovitosti zaljubljena srca. Zbog toga s pravom može konstatirati: „Iznenada / misaono i „srca/ tvoj uzdah i tvoj osmijeh / sretni trenutak svjesne spoznaje / u kojem je sakriven cijeli naš svijet“. Poznati psihoanalitičar i istraživač ljudske duhovnosti Viktor Frankl tvrdi kako su „Etos, eros, savjest, ljubav, ukorijenjeni u intuitivnoj dubini duhovne podsvijesti“. Slijedom te misli, vidimo koliko je poezija taj osjetljivi visak, koji konstatira izvore, struje, tijek i dubinu ovih vrijednosti, nasušno potrebnih ljudskom biću.
Božica Jelušić, 2016.
