filmski umjetnik Damir Čučić stiže u Galeriju SC s izložbom Polako nikuda čije će se otvorenje održati u utorak, 12. studenog u Galeriji SC s početkom u 19 sati. Izložba je otvorena do 16. studenog, radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.
Damir Čučić poznati je autor eksperimentalnih, dokumentarnih i igranih filmova koji je za svoj dosadašnji rad bio ovjenčan nizom prestižnih nagrada. Podjednako je uspješan kao montažer i redatelj, a okušao se i kao scenarist i producent. Apsurdno je da je autor s tolikim brojem nagrada, koji je sa svojim filmovima bio prisutan na svim važnijim svjetskim festivalima, gotovo nepoznat široj, pa čak i filmskoj publici, ali to je sudbina umjetnika koji preziru main stream i svoj rad posvećuju eksperimentiranju i istraživanju medija u kojem djeluju. Čučić, na izvjestan način nastavlja tradiciju autora koji su u Hrvatskoj utirali put eksperimentalnom filmu poput Mihovila Pansinija, Ivana Martinca, Tomislava Gotovca, Ivana Ladislava Galete, Ivana Faktora i drugih, a čiji su filmovi poznatiji u svijetu nego u njihovoj vlastitoj domovini. Da naša sredina ne prepoznaje prave vrijednosti svjedoči i marginalizirana pozicija likovnih umjetnika koji se bave suštinskim problemima likovnosti te se znak jednakosti među vizualnim umjetnicima, bilo da se bave filmskom ili likovnom problematikom, nameće sam po sebi. Ovu komparaciju prizivam i stoga što me eksperimentalni filmovi Damira Čučića, nastali prije dvadesetak godina, podsjećaju na radove primarnog i analitičkog slikarstva koji su u Hrvatskoj sedamdesetih godina prošlog stoljeća bili dominantnim umjetničkim pravcem u kontekstu nove umjetničke prakse i istraživanja bitka slike. Bio je to logičan nastavak konceptualnih i postkonceptualnih istraživanja, pri čemu je bitno da je to bilo slikarstvo autorefleksivnog usmjerenja koje preispituje svoju vlastitu medijsku prirodu. Radilo se o slikarstvu (umjetnosti) koje potvrđuje i definira sliku kao činjenicu samu po sebi gdje se analitičkim i autorefleksivnim sredstvima postiže tautološka jednakost između procesa rada i umjetničkog djela u skladu s izjavom Josepha Kosutha koji kaže da:…Umjetničko djelo ne govori ništa drugo nego da je umjetničko djelo i zato jest tautologija…
Sve rečeno vrijedi i za istraživanja, naravno u mediju filma i videa, Damira Čučića, koji je godinama analizirao filmsku sliku rastavljajući je, uz pomoć suvremene tehnologije i najnovijih video procesora, na razne načine do osnovnog, polazišnog framea. Istraživao je svjetlo, boju, zvuk, pokret, pixele…sve osnovne elemente filma i njihovu interferenciju na kojima počiva filmska nadgradnja. Takvim postupcima Čučić je postigao svojevrsnu sintezu autorske kreacije i znanosti jer teorijski i metodološki redefinira sam pojam filmske umjetnosti. Zahvaljujući takvom polazištu, eksperiment će i nadalje biti jasno prisutan u njegovim dokumentarnim i igranim filmovima, čime će Čučić steći snažan i prepoznatljiv autorski pečat koji će svim njegovim filmovima zaodjenuti specifičnu umjetničku auru. Vjeran istraživanju i eksperimentiranju Čučić ostaje i u filmu Polako nikuda, za kojeg kaže da je…hibrid dokumentarnog i igranog filma, a zamišljen je kao eksperiment u filmskoj strukturi i načinu iznošenja priče. Pokušavam dokazati da film može funkcionirati ako se razbije linearnost priče u korist izgradnje raspršene i naizgled konfuzne biografske iluzije. U konačnici rad rezultira fragmentarnošću, nelinearnošću, vremenskim i logičkim skokovima, nestabilnošću i polivalentnošću likova…
Čučića je za pisanje scenarija ovog filma inspirirala knjiga samozatajnog i nažalost prerano preminulog pisca Aljoše Antunca: Tamo gore, iznad, tamo su šine, koja izrazito naturalistički opisuje ovisnike koji su dotakli samo dno života. Ćučić je Antunčev naturalizam zaodjenuo profinjenim plaštom estetike filmskog kadra te je takvim kontrapunktom osnažio priču o plovidbi dvoje likova na različitim marginama društva kojem (ne)pripadaju. U filmu je primijenjen postupak varijantne repeticije – isti događaj ispričan je dva puta za redom, samo što je drugi put neznatno izmijenjen, odnosno posjeduje precizniju elaboraciju. Zajedničko objema verzijama priče su glavni junaci; Oleg, student vizualnih umjetnosti ovisan o drogama i knjižničarka Marta ovisna o mnogočemu. Njihovi se portreti izmjenjuju, a napravljeni su kao obrnute slike u ogledalu te kada se Marta ogleda u zrcalu ne vidi sebe već Olega i obrnuto. U filmu se izmjenjuju njihove epizode lutanja po gradu i susjedstvu, misli, seks, obećanja, pijanstva i smrt. Krajnja namjera autora je da gledatelj kroz dvostruki portret iste osobe svjedoči vizualizaciji istovremenog dolaska smrti i ljubavi.
Za izložbu u Galeriji Studentskog centra Čučić je pripremio dvokanalnu video projekciju filma Polako nikuda, koja na jednom filmskom platnu prikazuje Martu, a na drugom Olega. Dojam ogledala sada je gotovo realističan a gledatelj mora paralelno pratiti događanja na oba platna kako bi povezao filmsku priču. Čučić takvim postupkom u svoj projekt po prvi puta uvodi interaktivnost pošto je pažljivo praćenje jedne cjeline ovim postupkom gotovo onemogućeno. Gledatelj postaje pasivni kreator filma jer skokovitim gledanjem projekcija na oba platna postaje i svojevrsnim montažerom, čime Čučić svjesno akcentira svoj postupak nelinearne montaže prepuštajući gledaju završni subjektivni doživljaj filma. Čučić je i ovim projektom dokazao da je osebujan autor čija invencija daleko nadilazi ustaljene zanatske i estetske zadanosti te da vješto manipulira strukturom filma koju će izdići izvan granica samog medija te će mu biti polazištem za neiscrpna, izuzetno inventivna i neočekivana umjetnička istraživanja. (iz predgovora, Mladen Lučić)
BIOGRAFIJA
Damir Čučić (1972. Brežice, Slovenija) filmski je redatelj i montažer. Režirao je 20 kratkih i 5 dugometražnih filmova, a montirao tridesetak zapaženih radova drugih autora. Povremeno izlaže fotografije iz filmova i video radove.
Izlagao je na skupnim izložbama u Centru Pompidou u Parizu, Museo Nacional Centro de Arte Reina Sofia u Madridu, Zagrebačkom salonu te Galeriji Kranjčar i Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu. Samostalno je izlagao u Galeriji Greta, Galeriji Vladimira Horvata i Galeriji Karas u Zagrebu i Galeriji Prica u Samoboru.
