Pozivamo Vas na pjesničku tribinu Poezija u drugom filmu u Kinoteka Baru, prvu nakon ljetne stanke – ovoga puta gošća je pjesnikinja Katarina Brajdić. Predstavit ćemo njezinu prvu samostalnu pjesničku knjigu Prečaci (Meandar Media, 2023), te se osvrnuti na diverzitet njezinog dosadašnjeg djelovanja u književnom polju. Knjiga Prečaci ove je godine ušla u finale tj. u najuži izbor od pet knjiga za Nagradu “Stjepan Gulin” na međunarodnom festivalu suvremene književnosti “Škure” u Šibeniku.
Pjesničku tribinu Poezija u drugom filmu pokrenuo je Centar za knjigu u suradnji s Kinoteka Barom 2022. godine. U protekle dvije godine Poezija u drugom filmu postala je novo mjesto poezije u gradu, mjesto susreta i dijaloga koje spaja različitost generacija i poetika. Do sada su gostovali Krešimir Bagić, Senko Karuza, Andrijana Kos Lajtman, Dinko Telećan, Ivana Lulić, Danijela Jozić, Maja Marchig, Vanda Mikšić, Vlatka Valentić, Irena Matijašević, Sanja Lovrenčić, Darko Šeparović, Goran Bogunović, Brankica Radić, Željka, Horvat Čeč i Frida Šarar.
Vrijeme: ponedjeljak, 18. rujna 2023. u 19.30 sati
Mjesto: Kinoteka Bar, Kordunska 1, Zagreb
Organizatori: Centar za knjigu & Kinoteka Bar
Voditeljica: Sanja Baković
Ulaz: slobodan
Dvije pjesme iz knjige Prečaci:
SLOBODNO KRVARENJE
baka nije nosila gaće
slušala je svoje zakopčano tijelo
u polju bi raširila noge
ostala stojećke i pustila mlaz
u širokoj tamnoj kiklji
sramila se crvenih kaplji
mama se sramila i za nju i
za sebe i za mene
i ja se sramim naših tijela
to je u krvi koju su mi one dale
dale su mi i jezik
ali prešutjele smo si svašta
sve ono što su nam radili
DIVLJI PIJETAO
u različitim se jezicima pijetlovi različito glasaju
i dok pijetlovi iz regije kukuriču
a vijetnamski kažu ò-ó-o-o
očevi, čuđenje u svijetu, na različite načine
sudjeluju u životima obitelji koje su zasnovali.
mog oca najtočnije bi bilo opisati kao minus-postupak
i premda nije poznavao tradiciju tartuske škole
intuitivno je proširivao svoje i naša značenja
na sjecištima odnosâ složenog sklopa
obiteljske semiotike i kulturnog podneblja
nismo uspjeli pripitomiti oca
ni razumjeti odnos jezičnog znaka
i izvanjezične stvarnosti
zapravo nije trebalo biti tako
zapravo je otac trebao ukrotiti nas
mi smo bili divlja mladunčad
žilava glasna djeca
snažna zvjerad
mogli smo biti korisni
ipak, očekivalo se da preuzmemo taj zadatak
lovljenja i uvježbavanja oca
ali rekoh nismo bili uspješni
u nekom trenu smo odustali
povremeno bismo ga čuli da kukuriče
u razna doba dana
ili smo mislili da ga čujemo
ò-ó-o-o
mogli smo ti biti korisni
ò-ó-o-o