DRVOSJEČA
Iz svojih sam pjesama prvo uklonio drveće.
S njima su prve nestale sjene,
potom i ptice
koje su još nekoliko dana
zbunjeno kružile
nad mjestom svojih nekadašnjih domova.
S pticama nestale su mačke,
a ni psi nisu bili nešto naročito oduševljeni
glede preostalih mjesta za mokrenje.
Tako sam pod svim tim naslovima
na beskrajnoj bjelini papira
ostao potpuno ogoljen u mislima.
Nekima ta promjena nije odgovarala,
drugi su pak hinili oduševljenje.
A meni je postalo potpuno svejedno;
prži li me sunce, nosi li me hladan vjetar.
MOJ OTAC
Premda nije pročitao do kraja ni jednu moju knjigu
on me uporno predstavlja književnikom
svim svojim prijateljima
kad god ih sretnemo
ili netko od njih nenajavljeno svrati u goste.
Još nekoliko takvih susreta
pa bih i sam mogao povjerovati
u tu njegovu dirljivu priču.
MOJA BAKA NE NOSI ŽUTE CIPELE
Prekoputa glavne pošte,
na starom zidu adaptirane austrougarske zgrade,
crvenom bojom bio je ispisan grafit:
Mickey Mouse je Srbin!
Nakon nekog vremena,
crna boja prvo je Srbina preobrazila u miša,
a nedugo zatim smeđa u pedera.
Moja baka govori istim jezikom kao Mickey
u nekad popularnim dječjim stripovima.
Zbog te činjenice
samo budala
moju baku
može povezivati s Disneylandom.
U IGRI ZAVOĐENJA
Zaustavljaš dah
dok pričam ti
o LJUBAVI
gledaš me
NETREMICE
smišljajući novu
PROVOKACIJU
koja bi me
MOŽDA i mogla
ovoga puta
oboriti s nogu…
Pitam se
znaš li
da sam nekada
gasio opuške po sebi?
PLAVO
Primijetio sam
da me plava boja
uvijek nanovo
podsjeti na nju.
Ali joj to dakako
nikad nisam rekao.
Jer neko vrijeme
i nije ovdje.
Negdje je već,
s nekim drugim.
A meni to
više nije važno.
Dao sam obojiti
sobne zidove
u plavo.
GEODET
Preciznim poljupcima odredio sam među njezinog tijela.
Usnama prošetao svim bedrenim meridijanima i paralelama.
Dvaput, ispočetka.
Zaljubio se u pejzaž spoznanog krajolika.
Bilo bi odveć blesavo naposljetku otići…
Ne znam sumnja li u moju ilegalnu namjeru
da na njezinom otvorenom srcu
sagradim svoj dom u tišini?
MUTACIJE BUNTA
Nekada sam po pročeljima zgrada
u užem centru grada
ispisivao neprimjerene grafite
protiv represivnog političkog režima,
bježeći od nadrkanih policijskih pendreka.
Danas, s vremena na vrijeme,
odvažim se nakon nužde
namjerno ne spustiti poklopac zahodske daske,
više iz lijenosti negoli kakvog bunta,
a pred ženinim već doživljenim bijesom
osjećam jednak adrenalin
sve do idućeg jutra.
OLAKOTNOST
Svaka čast našim vrijednim majkama
i još vrjednijim bakama
ali mi smo generacija muškaraca
koji ponizno služe svojim instant-kućanicama
dugih, umjetnih, lakiranih noktiju
i zbog toga se nikada nismo morali panično vraćati
s netom započetog putovanja
provjeriti da li je supruga,
iscrpljena tekućim obavezama,
zaboravila isključiti glačalo.
Kao naši očevi.
PESIMIST
– Život je lijep – kaže moja prijateljica.
Kaže to i cvrkut ptica,
sunce koje krišom ulazi kroz otvoren prozor sobe.
Djeca što se veru na stablo marelice pred zgradom.
Djeca imućnih roditelja.
I mulac koji je praćkom pogodio već šepavu mačku.
Pijani momak za šankom.
Ribič s dvije kile upecanih orada u plastičnoj kanti.
Vlasnik dobitne kombinacije na lotu.
Pacijent izliječen od tuberkuloze.
Psihijatar
i mali ružičasti natpis na kartonskoj kutijici antidepresiva.
Samo ja šutim.
Samo ja šutim.
DOGMA
Što ako je Bog kojemu se moliš
star i debeo nemaran pijanac
koji je usprkos svemu
tvoje mjesto u Kraljevstvu nebeskom
ustupio nevažnoj kurtizani
za dvije butelje jeftina vina?
Hoćeš li smoći dovoljno snage
o, čovječe mali,
da uz bezuvjetno mu oproštenje
pokrpaš izbušene čarape
i pijanog otpremiš ga u krevet?
