Nije trebalo tako završiti. Mrak je. Hladno je. Noćas će nešto učiniti.
Dugo već ne spava noću. Ipak, ne izlazi, ne sili se na zabavu. Čak ni ne lunja po internetskim stranicama. Ne gleda filmove. Pogotovo ne do kraja. Noću to više ne čini.
Bila je tu tako nedavno. Možda i nije bilo nedavno. Možda prije tri mjeseca. Dugo je nema. Pogotovo noću je nema, kada se ne vide zaboravljene stvari. Marama zgužvana na kauču. Jedan ženski časopis. Vata za skidanje šminke u zahodu, ispod ogledala. U trećoj ladici ormara: čarape s malim crvenim srcima.
Rekla je svašta. Nije rekla da ga ne voli. Rekla je: “Može se voljeti svakoga.” Sa svježe oprane kose klizila joj je mala špangica s crnom mašnom. Ruke je mazala kremom koja je mirisala na jagode. Njen mobitel na stolu bio je okrenut ekranom prema dolje.
Stvari se mijenjaju brzo, a uvijek ostaju iste. On ima isti posao, odrađuje ga isto kao ranije. Kava je ujutro na stolu, kolegica preko puta se uvijek smije preglasno. Ili je tek sad postala preglasna, to zaista nije siguran.
Kad noć dolazi, on više ne spušta rolete. Nekada je to činio, za nju, ona tako voli. Skuplja se u tih pedeset kvadrata kao slijepa krtica i zatrpava ga svojim stvarima. Tako je bilo, sasvim nedavno. Ili prije mnogo godina. Dugo već noću pušta da grad kroz prozore ulazi u njegov stan, dozvoljava mu da grabi po površini njegovih ormara, stolova i parketa. Svijet nahrupi unutra s toliko prstiju da za njega tamo više nema mjesta.
Dok hoda u smjeru njene kuće, noć je široka kao pokošeno polje. Pod stopalima su samo oštri rubovi samoće. Nekada mu se čini da sada bolje razumije život. Dok hoda, gleda oko sebe, divi se svakoj ravnodušnosti kao da je čista ljepota. Ona je bila lijepa, ali ne osobito. Bila je osobita samo zbog njega, sluti. Hoda sve brže. Ruke su mu ispale iz ritma, besposleno miču kosu s čela i spremaju se u džepove.
Što on zapravo hoće? Što će učiniti kada stigne? Što sada može promijeniti? Ne pada kiša i mirno je. Neće stati kod trafike, neće zapaliti cigaretu. Neće učiniti ništa, osim stići na svoj bijedni cilj.
“Nemamo o čemu pričati, dosta smo pričali.” Ona je uživala, činilo mu se da je naglo narasla visoko iznad njega. To ga je razbijesnilo. Bacio joj je torbu u ruke, na pod je pao mali neseser sa šminkom, a ona je uplašeno pogledala njegovu rasutu utrobu. Psovao je dok ju je gurao prema vratima. Bila je noć baš kao ova.
Dok hoda, u glavi mu se redaju slike kao na dijapozitivu. Sjeća se svakog detalja, a ne može uloviti cjelinu. Sjeća se kako su vrata tresnula za njezinim leđima, a ne zna kamo je otišla.
Njezin mobitel, okrenut ekranom prema dolje, ostao je na stolu. Primijetio ga je kad je zasvijetlio. “cuvaj se mala”. Poruka bez interpunkcije, kvačice, velikih slova, potpisa. Nazvao je nepoznati broj, a kad se javio muški glas, prekinuo je vezu. Uplašio se. Sada se više ne boji, čini mu se. Njen junak u malim stvarima, ostavljeno pseto, noćnik.
Stigao je. Zgrada izgleda kao svaka druga. Njezin dom je iznajmljen kat, dva reda od tla. Jedan plavkasto osvijetljen prozor gleda na ulicu i ljulja se na bijelim zavjesama. Nema predaje. Staje na pločniku. Netko prolazi pa se povlači par koraka unazad. On uvijek daje drugima mjesta.
Ostaje u sjeni. Noć je i nje nema. Prozori drugih soba su prazni i crni i on zamišlja ljude vertikalno posložene u svojim krevetima. Dišu jedni iznad drugih, jedni drugima pritišću snove. I ona negdje miruje. A on je sam i vani je noć.
Tišina ga je stisla među ramena i samosažaljenje ga ljuti. Stoji tamo kao mršavo suho stablo, a pogled mu je zalijepljen na prozor. Odjednom: evo je. Prilazi prozoru, počinje spuštati rolete, a onda stane. Gleda ravno u noć, čini se da ga vidi. I sasvim polako i mirno podiže ruku i otvara dlan prema njemu. On se ukoči od nabujale nade i tijelo mu izraste iz mraka. Vidi li dobro ili mu se pričinjava?
Nekoliko je trenutaka zurio u zaleđenu sliku na prozoru: to je žena s jednim uzdignutim dlanom. Kao nehajno, i on podigne ruku i mahne joj na pozdrav. Nasmiješila se, okrenula i nestala u tijelu zgrade. Sva su se svjetla ugasila i noć je potpuno došla na svoje.
