Posljednji ciklus slika Marijane Petrović Mikulić, pod nazivom Između sna i jave nastao je 2020. godine. Kako i autorica sama kaže slike su nastale da ne bi imala „ukradeno vrijeme“. Naime, u razdoblju pandemije uzrokovane Covid-19, (samo)izolacije, urbanog života i pojačane uporabe digitalne tehnologije, učinilo joj se da bez emocije, zajedništva, zdravlja, ljubavi i obitelji nema potaknutog oporavka. Stoga je uzimala kistove i boje te odlazila u parkove grada Siska. Susretala je različite ljude i upoznavala njihove sudbine. Primijećivala bi određene obrasce ponašanja ljudi i životinja. Doživljaji su se razvijali, a motiv bi se pojavio sam pred sobom. Slike prikazuju sisačke parkove u dvije verzije tj. u paru. Prva je realistični prikaz odabranog motiva. To je motiv parka s određenim detaljem poput klupe, vodoskoka ili stazice. Po tim detaljima razaznajemo i o kojem se parku radi. Osim toga, zastupljen je i širi kadar parka sa svim svojim bogatstvom zelenih tonova, lijepog drveća i oaze zdravlja. Na idućoj slikanoj slici isti motiv Marijana, kako kaže, poništva, ali ne na način da motiv postaje neprepoznatljiv, neshvatljiv ili nerazumljiv. Ne. Ona ga oslobađa vlastitom imaginacijom u jednu sasvim novu kreaciju. Realistični prikaz motiva je trenutni zabilježeni trenutak. Marijana ga je doslovno slikala u jednom od sisačkih parkova. Poput impresionista.[1] Potom je u atelijeru isti motiv poništavala, odnosno, odstranjivala nebitno i dovela do jednostavnosti boja i kontrasta. U pojmu poništavanja se skriva potraga za jednim sasvim drukčijim likovnim jezikom kojeg Marijana samostalno razvija. Taj proces je traženje novog pogleda na zadani motiv uz pomoć kojeg se oblikuje vlastiti i novi svijet. On proizlazi kao rezulatat inspiriran realističnim prikazom motiva parkova. Taj vanjski svijet prostor parka prisvaja i preoblikuje u autoričin privatni zatvoreni prostor u kojem on postaje interijer. Naslikani motiv je postao imaginacija koja autoricu ispunjava. Zaključno, to je slijed od impresije k ekspresiji, ali i stanje između impresije i ekspresije.
U ciklusu Između sna i jave nastao je solidan broj slika, slikanih tehnikom ulja i akrilika na platnu. Slike realističnog prikaza motiva parkova su u raznim dimenzijama, dok su njihovi parovi svi istog formata (100 x 100 cm). Marijana ih je nazvala jednostavno i jasno; to su nazivi dobiveni po prikazanom motivu: Fontana, Jezerce, Mali vodopad i dr. Umjetnica naglašava kako je u slikanju intenzivno koristila posebno dvije boje. To su tonovi ljubičaste i tonovi zelene boje. Za ljubičastu navodi kako je ta boja duhovna nit i da gotovo povezuje sve slike. Za zelene tonove kaže da su simbol zdravlja i potraga za zdravljem.
Marijana Petrović Mikulić je sisačka umjetnica koja se izražava u nekoliko različitih umjetničkih disciplina, a kako i sama kaže, umjetnost je uvijek dio nje. Piše poeziju i prozu za koje je primila književne nagrade i priznanja. Posljednja uspješnica proizašla iz Marijanina pera je samostalna autorska knjiga pod nazivom Siskulje.[2] Nagrađena je Književnim pleterom Sisačko-moslavačke županije za najbolje prozno ostvarenje u 2019. godini.
U kontinuiranom umjetničkom stvaralaštvu svakako je važno navesti Marijaninu predanost i samouvjerenost u likovnoj umjetnosti, kojom se autorica suvereno i slobodno izražava. Potrebu za umjetničkim potvrđivanjem u likovnom jeziku usavršila je pohađajući Arthouse-College of Visual Arts u Sloveniji, gdje je stekla titulu magistrice likovne umjetnosti. I prije formalne naobrazbe Marijana, je imala više od petnaestak samostalnih izložbi, a sudjelovala je i na više desetina skupnih izložbi u inozemstvu i domovini. U Marijaninom opusu prevladavaju slike nastale tehnikom ulja na platnu i akriliku. Motiv je često ljudska figura okarakterizirana određenim psihološkim stanjima, dvojbama i opsesijama. Motiv su i detalji mrtve prirode slobodne interpretacije insprirane istraživanjima i preklapanjima u likovnom jeziku. Svakako je bitno navesti i apstraktne slike, koje su vlastita imaginacija svojevrsna Marijanom trenutnom umjetničkom motivu.
Slike iz ciklusa Između sna i jave možemo tumačiti u nekoliko različitih djelovanja: kao Marijanin podsjetnik na impresiju, na motiv parka i ekspresiju u vidu poništavanja impresije. Potom je i podsjetnik na povijesno vrijeme u kojem su slike naslikane. Zaključno, kako i sama autorica navodi: ove slike imaju za cilj potaknuti nas na doživljaj i percepciju trenutka u kojemu jesmo, jer možda već sutra nismo.
Jura Škofač, kustos-povjesničar umjetnosti
[1] Uz to potrebno je navesti kako i danas u razvijenijim urbanim sredinama postoji tradicija da umjetnici slikaju u parkovima kako bi bili saživljeni s prirodom i okolišem.
[2] Petrović Mikulić M. (2020.), Siskulje, Sisačka udruga za promicanje alternativne i urbane kulture, Stupno.
