Lav Nikolajevič Tolstoj – Uskrsnuće

Maja Vranić

Kako je Nehljudov pronašao Boga

Iako Tolstoja poznajemo najviše po Ani Karenjini i Ratu i miru, djelo Uskrsnuće za mene je pravo otkriće. Kao i ostala Tolstojeva djela, prilično je zahtjevno jer sadrži velik broj likova čije se sudbine isprepleću kroz roman, a svatko je važan dio slagalice kojom nam Tolstoj želi prenijeti svoju poruku. Tolstoj nas zapravo cijelo vrijeme drži u neizvjesnosti jer, iako naslućujemo, zapravo ne znamo gdje će nas roman odvesti i kako će se priča rasplesti. Slično kao i kod Dostojevskog, s krajem možete biti ili oduševljeni ili potpuno razočarani, no koje god od tog prevladalo svakako ćete uživati u čitanju. Ako volite izazove, naravno.

Uskrsnuće donosi priču o plemiću Nehljudovu koji na početku živi tipičan aristokratski život: odlazi na ručkove i primanja, besposličari, obilazi imanja i vozi se kočijom po gradu. Sve se naglo mijenja kada Nehljudov dobiva poziv da bude član porote. U jednom sudskom slučaju Nehljudov prepoznaje Maslovu, služavku kojoj je počinio zlo u ranoj mladosti i koju je njegova nesmotrenost povela na put razvrata i nečasnog zvanja prostitutke. Uz sve Nehljudove napore Maslova biva osuđena za trovanje koje nije počinila. Nakon toga kreće Nehljudovljeva psihološka promjena u kojoj se pokaje za sve što je učinio Maslovoj i odluči da će učiniti sve kako bi ju spasio makar to značilo da ju oženi i prati u izbjeglištvo. Nehljudov predaje većinu svoje zemlje seljacima, odmiče se od visokog društva i ulazi u borbu s institucijama kako bi dokazao da je Maslova nevina i poništio njezinu presudu. Nakon dugog puta u Sibir i borbe sa sustavom naposlijetku Nehljudov pronalazi Boga i smisao u vjeri.

U ovom romanu jasno se može pratiti razvoj Nehljudovljeva karaktera koji svojevoljno preuzima svoj križ i nosi ga do samog kraja kada konačno ugleda ono što je otpočetka tražio. Tolstoj nam želi reći da za svakog ima spasa ako se pokajemo i učinimo sve da ispravimo situaciju. Put koji Nehljudov prolazi nije lak. On se odriče svega onoga što je poznavao i što je godinama za njega predstavljalo svakodnevicu te iz korijena mijenja svoja načela. Pritom često dolazi u iskušenje da sve prekine i vrati se starom životu, no svaki put se uspije othrvati. Najveće žrtvovanje koje čini je što u potpunosti preuzima odgovornost za Maslovu i obavezuje se da neće stati dok ne bude spašena. U tome mu pomažu sredstva prethodnog života kao što su novac i poznanstva pa možemo reći da se zapravo ne može u potpunosti odreći svog starog života, no u ovom slučaju cilj opravdava sredstva.

U svom hodočašćenju Nehljudov nailazi na razne državne institucije i urede te na ljude koji su im na čelu kod kojih zagovara da pomognu Maslovoj ili nekom od ostalih zatvorenika. U opisu takvih ljudi i institucija Tolstoj nam donosi snažnu kritiku političkog i administrativnog aparata Rusije 19. stoljeća koji se odlikuje korumpiranošću i arogancijom. Iako je od tog vremena prošlo više od 150 godina ne možemo pobjeći od toga da u nekim opisima ne prepoznamo situacije koje susrećemo i danas.

Dotaknimo se i Maslove koja, iako je glavni ženki lik, ostavlja dojam nedorečenog pozadinskog lika. Tijekom cijele njezine pravne bitke nismo sigurni kako se ona zapravo osjeća niti kakav je njezin stav prema Nehljudovu. U početku ju prati otpor koji se preokreće u zahvalnost da bi naposlijetku prerastao u neutralnost. Malo mu se protivi, malo ga prihvaća pa možemo reći da ga zapravo testira.  Njezina životna priča duboko je potresna, no ovaj je roman ipak priča o Nehljudovu, a ne o Maslovoj. U romanu su česti citati iz Biblije koji usmjeravaju radnju prema konačnom razrješenju, a sve završava kada Nehljudov pronalazi smisao u tekstu kojeg čita. Duhovnosti je Nehljudov bio okrenut i u mladosti, no životni put ga je usmjerio svjetovnim navadama koje su zapravo poslužile samo kao prekretnica k njegovom završnom uskrsnuću. Iako nadahnut religioznom tematikom, za ovaj roman ne morate biti pretjerano ili čak uopće religiozni, dovoljno je da ste ljubitelji dobre, klasične književnosti.