ZAVIČAJEM PROTIV ZAVIČAJA
Svoj zavičaj nosiš u zavežljaju
kao hodočasnik na putu ka svetilištu
visoko na kraj štapa
U njega stane tek pokoja sitnica
neka fotografija
ili kamenčić obale
ili list šume
ili busen trave polja
Zavičaj ne možeš prevariti
on grije visoko u tvojoj glavi
kao sunce u srpnju ili kolovozu
Stoji ondje i kad misliš da drugo nebo
drugog zavičaja rađa boljim plodovima
A tvoj zavičaj uvijek putuje
i
bori se
SADRŽAJ KNJIGE
Noa, kao jedan glas s neba
jedno sklonište
jedna priča prije nove knjige
Noa, kao promašaj od stare prema novoj eri
s pauzom na križu
PJESMA O ZLOČESTOM MJESECU
Kći mi jednom reče:
-Mjesec, on te može izluditi!
Ta svemirom ploveća srebrna ploča lažnih kanala
diže i spušta more.
-Baš kao i ljude.-odgovorim
-A, zato ljudi tad izgledaju glupo,
a mjesec zločest visi predaleko da ga se dohvati i zaključa.-
NEGDJE IZMEĐU
Mladost, negdje uvijek, između bučnog
dolaska i pijanog odlaska polaže zakletve
i krati vrijeme prljavim šalama
Sretni što zajedno mogu
imati tek toliko vremena
prije nego se pozdrave, sahrane sebe
u dugoj noći
KROZ MOJ PROZOR
Kroz moj prozor
teče kiša, sunce hoda, noć hvata zvijezde
Kroz moj prozor
zastave lete i tuku bubnjevi, djeca gladuju i drhte u krpama
Kroz moj prozor
neke čudne glave čitaju vijesti i kreiraju istinu,
lažu u visine
Mojim prozorom šetaju bolesti koje to nisu
i smrti koje to jesu
Mojim prozorom vrte se energetska pića
i nasilje virtualne današnjice
Kroz moj TV prozor
I sve to uskraćuje odmor.
