Između tvoje i moje pjesme

Valentina Milačić

IZMEĐU TVOJE I MOJE PJESME

Između tvoje i moje pjesme,

nemušti hljeb,
jezersko kamenje,
sivi pramenovi tišine,
prolaps suše,
mrtva trka slova.

Između tvoje i moje pjesme,
ogrizak jabuke,

za pokoj duše.


RAZOBLIČAVANJE

Razobličen je
damar utopije,

između parafraze
i hipoteze,

između kapljice tame
i kapljice svjetla,

između dvije
kapljice-pjesme,

između nade i vjere,
u ozdravljenje.


RAZGOVOR

sa jezerom

sa patkama,
pticama,
žabama,

sa nazirućim
ribama na
površini stihova,

sa vjetrolirastim
krošnjama vrbe, hrasta, zove,

sa tragom aviona
u bijegu,

ka tišini.


TRENUTAK

Trenutak, sve je.

Ne kaže, ni dobro je ni loše je
ni zašto ni kako,
samo kaže: evo me!

Do tog trenutka,
nizale su se misli,
razgovori, monolozi,
razmišljanja, susreti.

Dođe trenutak,
čovjek ga ne traži,
niti zove,

stvori se.


OKIDAČ TIŠINE

Okidač tišine,
na mostu 
izbavljenja,
između komora i
pretkomora svijeta.

Obara strah i
mrvi daljine.
Okidač tišine,
stavlja tačku na mrak.