U četvrtak 21. rujna 2023., u 19 sati galerija Trotoar otvara samostalnu izložbu kipara Nikole Vrljića Uzmi sve što ti život pruža 2. Ovo je druga izložba u Trotoaru, novootvorenoj galeriji suvremene umjetnosti u Mesničkoj 7 u Zagrebu.
Uzmi sve što ti život pruža 2 (ili Cars, Kisses and Afterlife) nova je izložba Nikole Vrljića kojom nastavlja svoju potragu za drugačijom stvarnošću; predstavlja nam provokativan, neodoljivo privlačan i duhovit nastavak života. Nakon što je u izložbenu arenu izveo skupinu cirkusanata na rubu groteske (Cirkus!, 2014.), zatim sfinge koje pokušavaju pobjeći od svog nasljeđa i unaprijed zadane sudbine (Odbjegli, 2018.), a potom i neobičnu zajednicu Oza, predimenzioniranog raka, bombardera, sirenu i ostale (Opsada Oza, 2021.), umjetnik nam sada nudi zagrobni serijal.
“Razigrani kadaveri” nositelji su priče o uživanju u životu dok još nije prekasno ili je već postalo kasno, ali njih to nimalo ne smeta da se pošteno zabave. Vrljićev senzibilitet za čudnovato u ovom je ciklusu propet do krajnjih granica pa motivi kostura nikada nisu izgledali šarmantnije dok gledatelja potiču na razmišljanje o prolaznosti vremena, postojanja, ali i apsolutne radosti življenja. Izložba objedinjuje 30-ak radova, skulpture (u keramici, bronci i aluminiju) i crteže (u akvarelu i tušu), a može se pogledati do 11. studenoga 2023.
“Po pitanju života i njegovih potencijala izgleda da ambicije Nikole Vrljića sežu i onkraj tjelesnog života. Riječ je dakako o ambicijama vezanim uz sadržajne aspekte njegovog novog ciklusa na temu smisla života, s motivima karambola, živih kostura i lubanja kojima će oblikovati i oslikati izrazito osoban doprinos specifičnom simboličkom području zagrobnog postojanja kojim se ljudska kultura opsesivno bavi od pamtivijeka. […] Vatrometom boja i sjajem glaziranih lubanja kao najvećim otklonom od uobičajene ikonografije, Vrljić paradoksalno ostvaruje ciljano jezovit dojam i ulogu povijesnih memento mori. Za razliku od toga, anegdotalnim prikazima kostura kojima u gestikulaciji, pokretu i pogledu iz šupljih očiju pridaje individualnost jedinke, i to one koja i mrtva voli seks, brzu vožnju i relaksaciju u toplom bazenu, za što bi i život ponovno dala, kao da pledira za hedonizam bez granica dok god za to imamo prilike. […] Vrljićev ciklus o smrti koja uživa u životu istovremeno je cinična obrana i izazov zastrašujućoj sveprisutnosti smrti koja posebno dobro korespondira sa kurentnom globalnom neravnotežom i slijedom kriza, ali i poziv na život bez straha, zasnovan na svijesti o nemogućnosti stvarne kontrole sudbine i prihvaćanju neumitnosti smrti. […] trebamo li se zabrinuti zbog Vrljićevog ciklusa? Slutim da je intencija da duboko uzdahnemo, uđemo u bazen ili automobil, isprepletemo jezike i proživimo svaki trenutak kao da je posljednji, jer možda i jeste.”
Iz predgovora izložbe Branka Franceschija:
