IZBAVLJENJE
Brod bez kapetana i posade
okeanom pluta.
Nema kud
do u Mediteran.
Rezbarena trupla platana
biće marineri na pramcu,
vješaonik iz salona
napuljskog dvora – jarbol,
pionirska marama iz 1978. – zastava.
Od stolnjaka sa tajne večere
šiveno desetak jedara,
srebrna minđuša italijanske kraljice –
igla kompasa,
lava u grlu poslije oda kapitalizmu –
topovsko đule,
leđno peraje sobarice tamne puti –
list dnevnika od juče
a cerov krst sa ognjišta –
anker stropoštan u mulj.
U izbavljenje si usidren, marinero!
Ako se ne sjetiš da ovaj brod
ne smije mirovati,
ni stotinku…
NJIH TRI
Iz antičke galije
njih tri iskrcale su se gole
da mu bočice likera poklone.
Crnilom hobotnice
dopisao je domaći zadatak
o konopcu za vješanje strana svijeta;
plavo-crnom tintom lignje
naslikao zgarište kostiju na vodi;
smeđim mastilom sipe
izliječio nesanicu
i očne jame dopunio da ne oslijepi.
U galiju,
njih tri ukrcale su se obučene
ponosne što će muški talas
u crnom pokrenuti brod
prije osvita
da ih omča planete ne stigne…
PIJAN OD VRIJESA
Ribe na suvom.
Brodolomnici opasani gujama
pjevaju i krpe jedra u pustinji.
Bez vjetra i zvijezde kompasa.
Prijatelji,
pijan sam od vrijesa i jare
i evo donosim vam
svoju kabanicu
potopljenu u izmišljeno more.
Srećan vam put.
Ribe će oživjeti,
vi porinite bracere
i ni hvala mi nemojte reći.
Samo zapjevate
kako sam vam poklonio more,
glasno –
da ona iz zaborava probudite!
NAD BRODELOVIM GROBOM
Kliz, Francuska
Govorio si kako si dječački ushićen
u arhivu Dubrovnika upoznao
Mediteran.
Prvi put vidio jedrenjake
koji su plovili do Crnog mora,
prelazili Gibraltar, sidrili se
u Londonu, pribijali uz ponte Antverpena…
Ali, poznanstvo nije bilo dovoljno.
Kao naučnik iz dubine kontinenta
strasno si se, bespovratno zaljubio u njega.
Ironijom bezvremenog, sada počivaš
van njegovih voda i ne čuje te.
Moliš da u morsku pjenu kod zidina Budve
umočimo ordenje časti
i vratimo ih na grudi
da ti skelet ne istruli.
Tačno…,
toliko ti Sredozemlje dugog trajanja
duguje!
Ako na evropsku močvaru bude vonjalo
cijeli tvoj život biće prevara
a ime prašina abecede u kovitlacu.
Iako si samo vode atom,
ne bi se znalo ko je od vas mrtviji,
ljubavnici!
SIRAKUZA I MOLITVA ARHIMEDU
Ciceron je nazvao
najljepšim grčkim gradom
rodnu luku matematičara
Starog svijeta, Arhimeda.
Moćan i prebogat polis antike,
poslije Grka i Rimljana,
opsijedali su Arapi i Normani
ali hramovi i tvrđave,
Dionizijeva špilja i grčki teatar
disali su slobodom razlika.
Arhimed ga je odbranio
sunčevim zracima dometa strijele
odbijenim od bronzanih štitova,
spalivši brodovlje Rima.
Kako nas da odbraniš, prijatelju,
kad smo štitove pretočili
u maske za skrivanje od opomena
a raskomadanim zlatnicima sunca
zatočenog u pećini
potplaćujemo cirkusante
da nas osvoje.
Smiluj se, presvijetli.
Žaropekom spali naša ubjeđenja
bar nekad da vaskrsnemo,
u ljudima očiju sunca
prepoznamo se…
