Ispisivanje ljubavi

Ljiljana Brković Zorčić

Ima li dovoljno

U žutoj fotelji pored peći u kojoj gore drva poslije večere; za desert jede riječi.
Knjigu je umotala u pak papir, kao što umata udžbenike. Nikada za desert ne jede
iz stručne literature.
Odmičući se od izazova, ona, nevidljiva, u kuhinji broji žlice i vilice.

Gospodar kuće leži na jedinom kauču u sobi, gleda u televizor i misli imam dobru
kćer uči usprkos buci koja vlada prostorom.

Ostali u sobi sjede. Preko puta prozora za stolom ima šest stolica od kojih su tri zauzete.
Izgleda kao da je svima sve svejedno. Iako se svatko za svoje mjesto kroz ušicu igle
izborio.

Pitanje: Ima li dovoljno ljubavi među nama? odražava njenu najdublju misao, dok preko ruba
knjige promatra sliku.


Ispisivanje ljubavi

Dan je sunčan, još nije podne. Baba s tanjura sapire ostatke hrane.
Pravi napoj. Gleda u zid kuće. Na uzvikivanje njenog imena ustaje.
Uzima bokal i čašu, ide na čatrnju. Baca metalnu kantu vezanu lancem
koji ima karike. Čeka udarac u vodu. Bolnim rukama povlači gore. Toči
u pehar. Ni jedna kap ne završi na podu.
Gegajući se u crnim opancima prilazi djedu, kojeg je Umor nasukao na janjeću
kožu ispod loze i, ponizno, pruža mu čašu. Prije nego se okrene za svojim poslom
da nahrani svinje i ovce.
Djed pospano moli, naređuje, ulij der mi još jednu čašicu rakije, djevojčici
naslonjenoj na stup ograde u promatranju, godinama poslije ispred dva groba pokrivena
lišćem jasno je: ispisivanje ljubavi traje čitav život.


U ime ljubavi

U svojoj šutnji u muku, u ime ljubavi, stvaraš vrtloge. Zabijaš crne misli. Šamaraš.

U svome jadu u muci, u ime ljubavi, stavljaš povez na oči. Otvaraš crne rupe. Zuriš.

U uvjerenju da znaš u ime ljubavi birati odlažeš nježnost u ormar, vješaš radosti, slažeš

gorčinu. Bilo bi svima lakše da si, povremeno, u ime ljubavi, lomio pločicu čokolade.


Biti

Nakupilo se godina; ja se, još uvijek, bojim: uboda pčela i alergijskih reakcija.
Bojim se utapanja. Bojim se da umjetnost nije za mene. Brinem
za kćer i sina. Nisam sigurna da sam ih naučila kako se nositi s izazovima.
Strahujem da moja unuka ima loše društvo i da neću dočekati da mi unuk
poraste.

Plaši me misao da neću napisati pjesmu, ni priču, niti spoznati smisao života i da bih
mogla nedajbože povjerovati da sam uzalud potrošila život. Želim vjerovati kako postoji
netko tko nas sve čuva. Molim, no nisam sigurna da netko sluša. Razmišljam o mogućnosti
da spasim, o pitanjima tko sam i na koji način sačuvati trenutak. Osjećam u meni postoji
nešto zastrašujuće što privlači me i plaši a ne dopušta se imenovati kao, ništavilo koje se
osjeti nakon orgazma kao vijugava crta svijesti između misli i riječi; dozvoljava mi da
postojim onakva kakva jesam i pita: Krije li se u tome ono o čemu želim pisati?


Crni pas

o tom psu dugo
nikome nisam govorila

bilo je proljeće
godine devedeset i treće
sjedila sam na klupi
u gradu
nisam ni slutila da ću u njemu
stvoriti dom.
pažnju mi je privukao pas
crne i sjajne dlake
išao je prema meni
glavu je držao visoko i ponosno
uši su mu stajale ravno
njušku, dugačku i blago špicastu
prkosno je
isturio naprijed.
stao je i krajičkom oka
kako to čine psi
gledao me

nije imao ogrlicu
lutalica, mješanac
zaključim
istovremeno pomislim na muža
ostao je  u kući koju su napustili
svi čija je
sljedećeg trenutka
tišinu je rasjekla sirena
pas je potrčao niz ulicu i nestao
a ja nađoh se
u podrumu

i danas
godinama poslije
u određenim trenutcima
slika tog psa
javlja mi se


Druga strana tog mraka

Dok lisica svoju djecu uči
živjeti
u zabadanju nosa
u tuđe jazbine,
bez uzvanika koji jačaju obranu
bez danjeg svjetla koje otkriva namjeru,
sumornim očima opominjem:
Ne okrivljuj!
Na Drugoj strani
praznujući
na bezličnom licu
zlosmiješne usne rugalice
blebeću o ispraznosti
neprocvalom cvijetu
čije je odlučivanje
besmisleno.
Kada bih imala još jedan život
izabrala bih biti
prisutnost
koja korača otvorena pogleda
da joj ne promakne paučina
kojom se dopire do duša obuzetih tugom
kojom se rađa pjesma kojom se rastjeruje mrak.


Sveto drvo

adraš
bijeli, brdanjak, blagun
dab
cer, crveni, crni,
crnika,
dob
česvina, črepinjek,                  čamoliki
dub
drobljak,                                 dubac,
golubnjak, gorun, graden,
granik,
dab,                                        dob,                                               dub
kakrik, kestenjar, kitnjak,
komorovac
lužnjak,
dub,                            dab,                             dob
medunac
oštrika
plutnjak
rošnjak
sladun
hrast
istarski,
slavonski
dab
dob
dub