Tomislav Marijan Bilosnić
LUKO PALJETAK U ZADRU
I nebo je u Zadru visoko i plavo
gotovo modro
a Luko Paljetak zvijezde dohvaća rukom
i bere ruže što pred njim niču kao sjene
Njemu je sačuvati trenutak, mladost
i otići na gozbu
s jabukom i ružom na mjesečinu
i tako skriven izići iz vremena
što brblja o ludostima dana
od danas do sutra
I dogodi se da ga odjednom ima mnogo[1]
U Zadru, u jednom od gradova što sliče
na našu radost, Luko bestjelesan
iza nevidljiva zida samostana sluša
koludrice dok pjevaju
kako je život bez ljubavi bolje i ne započinjati
U more pustiti je suzu znajući
da netko će već krenuti na početak
koji se naravno dogoditi neće
I u Varoši u kocki vedrine proviri
kocka Straduna, a u njoj pronađena zemlja[2]
i djeva što na naše male tajne sliči
što gajimo ih u očima i vinu
Učinit nam je nešto od svih ovih kula –
možda kod Tovara jedno jutro svane
I u Čađavici Studentskog kluba
u božansku ponoć govori Luko pjesmu
jezikom punim nakita što miriše
na jorgovan i jantar i svjetlucavo vino
što teče dostojno dokolice i noći
pune sklada što povlači se
u svjetlo u srcu upaljeno
Kad danas na to pomislim vidim
dušu što čezne i lista stare knjige
s posvetama iz onog vremena
I dok na Trgu hitamo jedan drugome
zatvarajući nemir dok vjetar nam nudi
prolaz, negdje visoko
u ljubičastom zraku pjeva ptica
ispunjena zorom iz koje, već po običaju,
dolazimo pješice i sami, pomalo pijani,
ili posve, kao i sve što je stvoreno
Varoš – stari dio grada Zadra
Tovar – nekad čuvena taverna u Zadru
Čađavica – jedna od prostorija Studentskog kluba u Zadru, u kojoj su se okupljali studenti umjetnici
[1] „Rasap mene“ (Nečastivi iz ruže), Sabrane pjesme, Naklada Bošković, Split, 2018., str. 9.
[2] Isto, naslov pjesme, str. 65.
