“i zato…”

Igor Petrić

točka na i

razočaranja na svakom koraku

istina

ljudi su danas svakakvi

ali, što ti imaš, što ja imam od toga

lijepo se ti meni opusti

i bit će dobro

vjeruj na riječ

bilo kako bilo

sve ti je to nekako isto

i razočaran

i super zadovoljan 

svakakav i nikakav

indiferentan

ambivalentan

korespondentan

zdrav, bolestan, što ja znam kakav

i ovakav i onakav

ali živ, čuješ li me živ

i zato…

tri točke na kraju ne znače kraj

razočaran danas

razočaran sutra

ma u tri lijepe 

prošlotjedne mjesečeve sonate

sve ti je to filozofija kaosa

ništa drugačija od onog jučer

ništa drugačija od danas

kažem 

isto ti je to sranje 

pardon, pakovanje

i ozbiljan sam pri tome, a ti 

odluči sam kako hoćeš

možeš 

nastaviti u bunilu

ili se jednostavno prilagoditi

na tebi je čovječe 

živ si i to je najvažnije

barem za sada

i zato…


nastavak slijedi

razočarenja prepusti drugima

ako hoće neka pate

njihov problem

pogledaj malo oko sebe

ima njih svakakvih

velikih i malih

stvarno ih ima

i onih koji će se odmah prilagoditi

onih kojima je svejedno

ima i onih koji će odmah pasti

učiniti sve kako bi nestali još danas

što te briga tko će kako

njihov problem nije tvoj

važno je da si sam sa sobom dobro

da si sebi uvijek prvi

druga mjesta 

prepusti drugima

jednostavno

zar ne 

i zato…


promatrajući ljude sjeti se

tako je lako živjeti 

i promatrati svijet s prozora dnevne sobe

perspektiva se doduše mijenja

od jutra do večeri

iz dana u dan

istina, mijenja se, pa što

zar bih zbog toga trebao biti sretniji

pitaš se

ne! odgovaram, ali me ne doživljavaš

misliš kako si zaštićen u svom habitusu

i prividno ti nitko ništa ne može

jesi li i je li to uistinu tako

pitaš se, pitam te, pa što 

ti šutiš

ti i dalje s prozora dnevne sobe

nijemo brojiš sve te slučajne prolaznike

dolje na ulici

i ne misliš ni o čemu posebnom

samo gledaš

i dišeš

i zato…


pokušaj malo drugačije od sutra

razočaranih će uvijek biti

čak i danas

kad je perspektiva jasnija no ikad

a ti slobodan i radiš što hoćeš

kad se ne mičeš s prozora danima

kad samo gledaš 

i kad pogled puca u daljinu

sve do rubnih dijelova grada

i ti živiš, samo živiš

za taj 

i sve druge trenutke ovog vremena

uživaj zato u svemu dok možeš

jer već sutra 

sve može biti drugačije

i zato…


doviđenja prijatelji i ostali ljudi

kasno je

vidimo se 

na nekom drugom mjestu

u nekom 

drugom vremenu

gdje

svaki dan je samo dan

trenutak nekom poseban

nekom običan

gdje 

sve je ništa i ništa sve

gdje se 

sve loše odmah zaboravlja

gdje čovjek živi 

za čovjeka