Elipsa
Svaki put kada zagrizeš moje srce, ono se rasprsne poput crvene naranče,
U krvavim slapovima slijeva ti se niz grlo
I umire na mekom jastuku utrobe.
Tada poljupcima čepiš moje arterije, vučeš ih zubima
I povlačiš u crne rupe očnih duplji
Gdje izgaram u hipnozi tvoje svijesti.
Vučeš me k sebi kroz međuzvjezdanu tvar
Gdje dišemo mislima, stvarajući aritmije dodirima
I dok u maglici razaznajem obris tvoga lica,
Ponovno me puštaš,
Nestajući u eklipsi vlastitog Sunca,
Eklipsi crvene naranče.
Supernova
U meni postoji crveno obojena soba u kojoj se zidovi tope i dišu tvoje ime
I vrijeme istječe poput meda,
Zlatnim nitima mrseći se oko prstiju i ostavljajući slatku težinu u grlu.
Tamo toneš u madrac ispunjen mojim tugama,
Skupljaš svoje snove i pričaš mi o njima jezikom zvijezda.
U meni postoji crveno obojena soba u kojoj oduvijek živiš
I ponekad me zoveš k sebi
Kada zaboravim da te trebam.
Dok sjedimo na rubu planete, prstom crtaš krugove na koži
Stvarajući supernove u dubinama mojih zjenica.
Noću urezujemo svoje želje u tamu,
Uranjamo skupa u zidove od voska,
Govoriš mi da me voliš crveno.
Govoriš mi jezikom zvijezda.
Oči
Pokloni mi svoje oči
Da ih rastopim sa šećerom
I pojedem nakon ponoći.
Čuvat’ ću te u sebi
I skuhati ti srce kada poželiš da te volim.
Dođi,
Poderi mi kožu, slijepi ju natrag jezikom,
Probodi si obraze kristalima mojih zjenica.
Kada padne kiša cikorija
Utopit’ ću te u Svemiru mrtvog neba
I zamrznuti tvoj osmijeh
Na usnama od vanilije,
Dok toneš
I kaplješ mi na dlan svoje riječi
Boje bademovog mlijeka i boli.
Uhvati se za zvijezdu, opeci krila
Na neonsku boju svjetla,
I utoni
U Svemir.
Plava
Odreži mi usne i utopi ih u svojima,
Pomisli na mene svaki put kada ih poželiš otrgnuti.
Progutaj moj dodir,
Progutaj zvijezdu i izgori iznutra.
Na planeti mojih tuga pokrij se mrazom
I pretvori se u nešto što volim.
Dodirni me u nekoj lijepoj tami,
Udahni me dok ne nestanem u tebi,
Dok se ne pretvorim u zrak
Koji ti struji kroz poljupce
Boje mojih vena.
Razlomi me i posloži u snove od stakla,
Da te gledam kako me voliš
U mozaicima svojih misli
I uzimaš mi srce probadajući ga prstima
Skidajući mu slojeve
Dok ti klizim niz dlanove,
Zapinjem pod noktima
I nestajem u Svemiru
Tvojih pora.
Maline
Ti me voliš u intervalima kratkih otkucaja
Skrivenih u plavičastim vrpcama ispod kože,
Spiralnim dahom obavijaš moje tuge izgubljene
U slapovima mekih žudnji.
Sanjaš me.
Možda.
Prislanjaš obraz uz purpurne sjene
Savijenih latica šafrana u mrazu
Ne znajući da
U svakoj liniji srca tražim dio tebe.
Zastajem u maglama beskrajnih obrisa
Zamišljajući miris tvoje kose
I usana boje malina
Zdrobljenih pod vršcima prstiju.
Željeti tebe hodanje je po žici
U nekom drugom svemiru utonulom u tamu,
Dodirivanje vrele šalice
Ostavljene na rubu stola
I rastapanje meda pod jezikom.
A ti,
Voliš me pogledom, pokretom,
Svakom trepavicom koja ti padne na dlan.
Ponekad.
Možda.
