NE OKREĆI SE PROTIV BOŽJE VOLJE
U prirodi veće promjene se povremeno dese
Tektonske sile rukopis na Zemlji ostaviše
Nespokoj se uvlači u zaboravljene adrese
Ledenjaci u morske dubine iznenada zaroniše
Negdje osta plodna zemlja za sjetvu, za sjeme
Da kroz njega struje sokovi života i vrijeme
Želja mu je pregršt zrnja donijeti u zrelu klasu
Vjetar podigne krila, zrelo zrnje šire rasu
Jezikom prohujalih stoljeća jutro zbori
Vrijeme struji, brže novu brazdu zaori
Da nam korak bude čvrst i lak
I kada ćutimo koji umiranja znak
Kad propeti vjetrovi negdje reže
Ne daj strahu da te za se veže
Da ti bude u miru, ljepše i bolje
Ne okreći se protiv Božje volje
DVORAC U ZRAKU
Poezija je kao dvorac u zraku
Okićen kristalima duše
Osvježen kapljicama srca
Nadojen sjećanjima
U njemu se nastanila pjesnička sloboda
Otvorena kao školjka
Širi čežnjom nabrekle mirise lavande
Povremeno kane koju kap
Gorčine pelina
Dok misao jaše na ne osedlanu konju
I igra na sve ili ništa
Okolo se, kao gladni vukovi
Nadmeću i tuku suprotstavljeni vjetrovi
Lešinari mrse smjerove, lažno taj dvorac vole
Oni će brzo sahnuti, završiti u nekom dosjeu
A dvorac će se slatko nasmijati utovljenoj gluposti
I u slučajnom porazu poezije, u zraku će opstati
I u podmetnutu čašu nepovjerenja
Ukapati koju duhovnu kap
Jer i na početku bijaše Riječ
I (ne)vrijeme da oblikuje stvarnost
Malo kasnije sve postaje jasnije
