Jedan korak
Jedan korak blistavom stazom iz sna
Učinio je da krenem zelenim putem
Obasjanim toplim suncem
Gdje je stajala drvena klupa
Ispod raskošnog drveta
U sjeni čekaš ,ti tako sretan i topao
Pomisao na to,daje krila mojim nogama
Osmjeh mojem tužnom licu
Kojeg je davno napustila radost
Iščekivanje davnog sna skoro se izgubilo u magli
Koji je najedamput oživio i učinio
Nemoguće stvari mogućim tako da
Su pokraj klupe letjeli crveni baloni u obliku velikog srca.
Pepeo i krila
Tresavši se od bola, ne mogavši navući haljinu
Čujem jauk i bježim u pomoć
Ruše se ikone padaju carstva
Idem na mjesto gdje se nitko ne osjeća dobro
Bio je mrak vani i u duši
Ništa više nije isto niti će biti
Za kompromis svemu tome
Radim danonoćno da ne mislim o tami.
Stala sam nisam više mogla
To stajanje trajalo je predugo
Pretvorilo se u pretjerivanje
Imala sam polazište po rijetkim motivima
A onda kad su krila narasla
Ja sam uzletjela kao ptica feniks i rekla:
Ja sam jača od svega i krenula.
Muzika mira u tami
Muzika mira u daljini
Tama je duboka do bola
Titraji zvuka vuku me sve niže
Jutro je daleko,ti si još dalje
Svi su otišli nečujno
Liječim uzdahe muzikom života
Drhtaj zvukova vodi me da izdržim
Zahvaljujem muzici što mirno svira
Slušajući te ozbiljne zvukove, mirim se
Mirim se sa svime.
Ljubav zemlje
O zemljo naša toliko si nam dala
Obitavališta hranu,vodu ljepotu
U tužno zimskoj pjesmi odmarala si.
Snijegom si pokrila svoje rane
Našim nemilosrdnim ponašanjem
Bolne brojiš dane
Posjekli smo šume ograničili rijeke
Otrovali tonama smeća plastike
Uništili biljne i životinjske vrste
Zbog gramzljivosti i profita uništilo smo pola planeta
Nikako da shvatimo da mi svi skupa patimo
Posljednim drhtajima ti nas upozoravaš
Koliko smo ti zla nanesli
Ti nas još uvijek spašavaš.
Čudna jesen
Izostanak tijeka normalnog jesenskog vremena. Opadanje lišća uz visoke temperature
I cvatnja višnje, daleko je od normalnih do sada doživljenih godišnjih doba. U odsustvu
Plodova voćaka i plodova povrća uz puno bezuspješnog zalijevanja i trošenje dragocjene vode.
Traganje za uspješnim znanjem osluškivanja prirodnih promjena na Zemlji. Lijeganje noću
Uz san teških misli što nam donosi sljedeća godina i sljedeća jesen.
Ptica kos
Crnog perja
Žutog kljuna
Crvenih nogu
Iz trave nemilosrdno
Vuće dugačku glistu
Uz veso krik leti nisko
Uz živicu,nestaje
Gnijezdo maleno
Između grančica
Nevidljivo
Travke i paperje
Četiri žuta kljuna.
Utezi
Uz sve pogreške, veću težinu su imali kompromisi, jer je život tekao uz teške utege, koji su se vukli usporedno uz sve događaje koji su slijedili. Uvijek je nešto bilo na vagi. Veselje ili ozbiljnost, rad ili
Mala šetnja Sve je bilo u tami noći koja je obečavala dan.Suze smijeha mijenjale su se u tugu.
Sve je tako šareno u mislima i djelima,a pravo sivilo kao avet čekalo iznad glava.Poslije gorkih dijelova
Uvijek je na kraju med na kruhu bio itekako dobar.Zimi je bilo bljuzgavo i mokro,noge su bile kao
Veliki utezi, koji čekaju da uskoče u tople i meke papuče pokraj peći.Težina nije u utezima nego,
U pomislima koliko su teški.
Dva života
Od svih mojih pogrešaka,kompromisi su imali mnogo veću težinu.Od malih nogu živjela sam dva života.Jedan što su me učili stariji i onaj samo moj.Svu težinu obaveza i za mene mučnih stanja
Prekidalo je moje lijeganje u krevet i maštanje,to bio moj život.Dok su svi spavali,ja sam gledala mjesec,kako po njemu šeću oblaci a zvijezde mu mašu.Lavež pasa najavljivao je nečije šetnje i
Druženje sa Anđelima,sve dok ne bi zaspala.I kasnije u životu ja sam odradila svoj posao ,pa bi opet
Pobjegla gore u svoj svijet.Sada kada si ti otišao više neću sanjariti,živjet ću između ta moja dva života.Moj put ionako vodi k tebi,ti me čekaš i znaš da pogreške i težina kompromisa sve nas
Dovede na isto mjesto.
Šljive na koljenima
Mirisan jastuk potaknuo me na jedno posebno zapostavljeno razmišljanje o duši
Toliko je informacija preko dana da na kraju ne znam o čemu da razmišljam
Pitanja o duši me zbunjuju, a odgovori nisu mi jasni i dali su uopće točni.
Gdje ona boravi kad smo ljuti ili sretni, što ona radi kada mi nekud žurimo ili smo tužni.
Dugo razmišljajući ja sam napokon zaspala. Nisam čula budilicu, Unuk treba ići u školu.
U trenu sam skočila da ga probudim, pomagala sam kod oblačenja.
Vidjela sam tolike šljive po koljenima, koje su dobivene u žaru zanosa igre i veselja .
U trenu se zapitam? Koliko i gdje ima duša modrica ili šljiva.
Okućnica
Na krovu susjedove kuće,penjala se prekrasna crvena ruža.
Svakog proljeća uljepšavala kuću i dvorište pogled prolaznika zaustavljao je dah
Malo podalje stajala je pergola sa vinovom lozom,koja je svake jeseni rodila.
Ukućani i susjedi uživali su u slasnim plodovima družeći se zajedno.
Kuća je dobila novog vlasnika,Kojemu je bilo prvo odrezati ružu
Zabiti daske na rupe, kuda se penjala crvena mirisna ruža.
A pergola je ostala gola i prazna kao poslužavnik koji je odradio svoje .
Vide se gole stepenice koje uspostavljaju sliku novog domaćina.
Vidi se razlika u bogatstvu nečijeg domišljatog uređenja okućnice.
Nevidljiva
Nevidljiva za sebe ostavlja sumnju da je izmišljena.
Skriva se za zavjese kad vjetar zavijori i njiše se u sjeni
Raspliće kosu da joj pokriva leđima miriše na vječnost.
Stoji pokraj stola, kad familija veselo čavrlja jedući dobar zalogaj.
Kod ulaznih vrata stoji da isprati roditelje na posao a djecu u školu
Miluje njihove stvari ulaskom u sobu kad ih nema.
Zamišlja njihove nestašluke prije spavanja, miluje ih po licu kad spavaju.
Pjeva im uspavanke. Bdije u jutarnje sate kad su bolesni ili idu u školu.
Sprema jutarnje zalogaje u torbe. Miluje im leđa i glavice kad pospani kreću u školu
Prati roditeljski auto koji prije djece odlazi na posao. Posprema kuću, cvijeće miluje zalijeva
Hrani mačku koja uporno prede i miluje ruku kojom stavlja hranu u zdjelu.
Veseli se suncu koje sramežljivo pruža svoje prve jutarnje zrake.
Počinje novi dan sa puno sa svakakvih događanja.
Ona je tu sa velikom odgovornošću, da ostavlja sumnju
Da je uistinu nepostojeća tj.nevidljiva.
Misli opet izabrale isto jato
Sjedim u hladu promatrajući zelenilo
Voćnjaci, zelene živice, travnjaci i put
Kuda vodi ovaj put, pitam se često?
Toplina sunca zove na još jedan dodir d vitamina
Par jastreba kruži iznad šume
Koliko bi netko dao za takav pogled
Kad izgubimo nešto takvo, onda to cijenimo.
Pjesma se čuje iz susjedovog dvorišta
Moje misli traže pogrešku u toj ljepoti
Da bi se vratila u jato tuge i samotinje
Opominjem ih da uživaju u sada trenutku
Duša je na svojoj vječnoj strani
Kuda skloniti nemir koji čeka na svakom koraku
Dajuć’ mislima zbrkan smisao
Idem prošetati da rastjeram ovo jato
Što uporno sjedi na žici i ne miče se.
Divna Jesen zvala se djevojka
Djevojka očiju dva topla kestena uokvirena crnim grančicama trepavicama
Kosa koja vijori, treperi lišćem svih nijansi:
Smeđih crvenkastih zelenkastih tonova.
Usnice crvene sočne jabuke
Prekrasna tikva nježne boje njen je topao vrat
Ruke, dva napola oljuštena klipa kukuruza
Haljina, novi cvjetovi svih mogućih boja nedavno pokošene livade
Grudi, nabrekle dvije žute buče
Oko vrata niz plavih šljiva, a kruške kao ukras ušiju
Cipele, spleteno sijeno u pletenicu
Sva ogrnuta čipkastom maglom u rane jutarnje sate.
Tako nas djevojka Divna Jesen pozdravlja bogatstvom majčice Zemlje.
