Zagorska hižica
Zagorska hižica
pred nami se skrila.
Lipa ju je stara
s cvetjem pokrila.
Još same kokotiček
črleni se ne skriva.
S krova stare hižice
Zagorce doziva.
Već jezero let
vesela je bila.
Sad se brajda stoletna
pri njoj zasušila.
Popevaj veselo kak navek,
kokotiček ti črleni.
Vrnul bu Zagorec
na breg pozableni.
Hižice naše stare
kaj se sramiju,
navek i navek
nek živiju!
Buntovnik vječni
Ja sam taj buntovnik vječni
Vjerovati u sebe…
Ja sam ta što nosi u sebi sudbinu svih
Ne, nisam samo jedna od njih
Milijuna….
Ja sam taj buntovnik vječni
Gledim
Gledim
na jenem bregu staru hižu.
Sa sećanja na njoj
ležiju.
Mesec z obloka me gledi,
kak da bi rad da mi nekaj veli.
Gledim,
a moje oči spiju.
Jezero let
vesela je bila,
otkrila prvi je cvet.
Zakaj zdaj se skrila?
Spi.
Z lipovim cvetjem se pokrila.
Celi taj pozableni svet,
gledim.
