Premijera dokumentarnog filma “BOUREK – slika kao film u jednom kadru” održat će se u srijedu, 23. svibnja u MM centru. Ulaz je besplatan, a početak je u 20 sati. Uz biografski film, bit će prikazan i animirani film “Wiener Blut” Zlatka Boureka i Pavla Štaltera.
“BOUREK – slika kao film u jednom kadru” biografski je film o Zlatku Boureku (1929.-2018.), slikaru, skulptoru, lutkaru, redatelju igranih i crtanih filmova, ilustratoru, redatelju kazališnih predstava, dakle, jedinstvenom umjetniku raznorodnih likovnih vještina i umijeća, jednom od velikana generacije ponikle na Akademiji primijenjene umjetnosti, kao i sudrug i partner mu u filmu Pavao Štalter, te Zvonimir Lončarić, Vojo Radoičić, Jagoda Buić, Vasko Lipovac, Mladen Pejačević i drugi. Osim iscrpnog praćenja Bourekovih vrhunskih dosega u svim oblicima izvođačkih i likovnih umjetnosti, film detaljno prati i finalizaciju filma klasične bourekovske naracije Wiener Blut, možda i posljednjeg hrvatskog animiranog filma u tehnici tzv. “cel” animacije na 35 mm vrpci.
scenarij i režija: Zoran Pezo
direktor fotografije: Jasenko Rasol
snimatelji: Ivan Zadro ; Igor Pokrajac
montaža: Marija Prusina
izvršni producent: Hrvoje Matasović
produkcija: Plavi film
Premda premijera filma nije planirana kao In memoriam program, slijedom nenadanih okolnosti ona je to postala. Zlatko Bourek preminuo je 11. svibnja u Zagrebu. Bio je hrvatski akademik, slikar, kipar, redatelj, glavni crtač, scenograf, kostimograf, karikaturist, lutkar, tvorac animiranih i igranih filmova, dobitnik Nazorove nagrade za životno djelo i akademik HAZU. Poznat i kao scenograf crtanog filma Profesor Baltazar.
Još za vrijeme studija osniva, s grupom istomišljenika, Zagrebačku školu crtanog filma. Radeći izrazito figurativni teatar, bilo s glumcima, bilo doslovno s figurama/lutkama, Bourek otvara novo poglavlje modernog hrvatskog likovnog i kazališnog stvaranja.
Kiparstvo i slikarstvo diplomirao je na Akademiji za primijenjenu umjetnost u Zagrebu 1955. godine. Likovni je umjetnik s velikim brojem samostalnih i skupnih izložbi, kao i brojnim scenografijama u kazalištu. Grafičkim radovima javlja se 1959., a od 1963. izlaže i slike koje nose sva obilježja njegova likovnog stvaranja okrenutog grotesknom humoru i nadrealističnom osjećaju povezanom s elementima folklora. Samostalno je izlagao u Duisburgu, New Yorku, Dubrovniku, Varaždinu, Osijeku i Zagrebu; skupne izložbe u zemlji bile su mu u sklopu: Zagrebačkog trijenala, Izložbe jugoslavenske grafike, Zagrebačke izložbe jugoslavenskog crteža, Vizualnih komunikacija, Nadrealizma i hrvatske likovne umjetnosti, Erotike u hrvatskom slikarstvu, crtežu i grafici, Salona u Rijeci; a u inozemstvu: u Aleksandriji, Veneciji, Budimpešti, Tokiju, Weisbadenu, Kubi, Rimu, Ateni, Solunu, Caracasu i St. Poeltenu.
Od 1960. godine radi crtane filmove temeljene na vlastitim scenarijima. Kao redatelj i scenarist snimio je tri igrana filma. Kao scenograf i kostimograf debitirao je u Dramskom kazalištu Gavella. Od 1971. kao scenograf i kostimograf često radi u kazalištima SR Njemačke. Od 1988. je pak stalni član kazališta Hans Wurst Nachfaren u Berlinu, gdje je postavio četiri Čehovljeve jednočinke, Shakespearovu Ukroćenu goropadnicu i farsu Rigoletto.
Godine 1977. u Dubrovniku režira lutkarsku farsu Orlando maleroso. Predstavom Hamlet u izvedbi kazališta ITD doživljava golem uspjeh i gostuje na najvećim svjetskim kazališnim festivalima.
