Otvorenje izložbe Anite Genc – Nujlijepši kemauček svieto održat će se u petak, 25. travnja 2025. u 19 sati u Galeriji Kupola Gradske knjižnice (Starčevićev trg 6, Zagreb).
Izložba će biti otvorena do 26. svibnja 2025. godine.
Bednjanski govor, koji slovi kao jedan od najinteresantnijih, najmelodičnijih, ali i najkompliciranijih govora kajkavskog narječja, svoju je posebnost sačuvao kroz stoljeća zbog zatvorenosti i prometne izoliranosti bednjanskoga kraja. Upravo u takvom okruženju odrasla je Anita Genc, a njezino djetinjstvo, priroda, kulturna baština i tradicija rodnog kraja ostali su trajna inspiracija i nadahnuće u vlastitom umjetničkom stvaralaštvu.
Anita Genc kontinuirano je prisutna u umjetnosti, ponajprije u kontekstu oslikavanja zidova u interijerima te kreiranju impozantnih murala u javnom prostoru, a upravo joj je ta distanca omogućila formiranje autentičnog likovnog rukopisa. On nije definiran mainstream strujanjima ili očekivanjima okoline, već se temelji na autoričinim unutarnjim previranjima, preokupacijama i inspiracijama koji su joj omogućili potpunu iskrenost u radu. Iz bogatog iskustva oslikavanja zidova Anita Genc zadržala je ljubav prema velikim formatima i slobodnim otvorenim kompozicijama kojima suvereno vlada gradeći vlastiti svijet likovnosti. I dok mnogi suvremeni umjetnici svojim radom ukazuju na društvene probleme poput otuđenja, digitalizacije i konzumerizma, Anita Genc odabrala je drugačiji put. Ona ne želi šokirati ili potencirati ono što je loše, već afirmacijom i ukazivanjem na ono dobro i lijepo, ističe sve ono što smo nesvjesno potisnuli, zanemarili ili zaboravili. U svojim radovima prikazuje djetinjstvo u najčišćem obliku kroz trenutke igre i radosti. Svaka slika oživljava njezina osobna sjećanja koja naviru u fragmentima te su izražena kroz reducirane simbole i slobodne kompozicije, dok bogata i široka paleta boja govori o dubokim i međusobno isprepletenim emocijama. Priroda igra ključnu ulogu u stvaralaštvu Anite Genc te predstavlja trajan lajtmotiv u njezinim radovima. S jedne strane, ona opaža prirodu kao čarobno mjesto puno mogućnosti, dok, s druge strane, prikazuje prirodu iz današnje pozicije, kada i sama svjedoči mnogim promjenama u okolišu za koje je izravno odgovoran čovjek. Stilizirane i simbolički dočarane scene igre u dvorištu te vizure obiteljskih kuća koje okružuje bogata i raznolika priroda oživljene su u spontanom i emotivnom izrazu koji odražava autoričinu strast prema istraživanju svijeta. Intuitivno i iskreno, Anita Genc oblikuje slike nabijene emocijama, pozivajući promatrača da se prisjeti i obnovi vlastiti odnos s prirodom te promisli o tome kako su se veze čovjeka s prirodom oblikovale i mijenjale tijekom vremena.
Kao što sâm naziv izložbe na najstarijem hrvatskom kajkavskom pradijalektu daje naslutiti, ciklus radova posvećen je „najljepšem komadiću svijeta“, odnosno umjetničinom rodnom kraju. Bednjanski govor u naslovu izložbe i nazivima predstavljenih radova dodatno ističe njezine duboke veze s vlastitom prošlošću i prirodom u kojoj je odrasla, jer su upravo ti elementi u najvećoj mjeri utjecali na oblikovanje njezinog umjetničkog izraza. Kako sâma umjetnica kaže, bednjanski kraj i govor evociraju osjećaj individualnosti koji izvire iz njezinih vlastitih sjećanja i uspomena na djetinjstvo. Intimna i nostalgična nota ciklusa izražena je u živom i energičnom pristupu gradnji kompozicije, specifičnoj paleti boja te motivima šume i potoka, domaćih životinja, obiteljskih kuća i vrtova te živopisnih kućica razigrano raspoređenih po zelenim zagorskim brežuljcima. Kandinski je jednom prilikom rekao kako je boja sredstvo kojim se direktno utječe na dušu. Bajkovitim šarenilom, Anita Genc interpretira sve ono ključno i blisko ljudskom srcu, ali danas, u suvremenom svijetu, potisnuto i zaboravljeno, kao što je vrijednost obiteljskog doma, njegovanje i gradnja međuljudskih odnosa te ponovno uspostavljanje kontakta s prirodom.
Umjetnica gradi otvorene kompozicije koje uravnotežuje prepoznatljivim motivima iz stvarnog svijeta. Dominantna bijela s uplivima iznimno svijetlih pastelnih nijansi utvrđuje apstraktnu pozadinu prostora slike iz koje izviru dobro poznate forme svakodnevnih predmeta, kuća i raznolikih životinja. Figurativni motivi, koji nastaju ili nestaju na površini neutralne materične pozadine, postaju simboli u prostoru i vremenu. Rezultat su kompozicije u kojima podjednako dominira suptilna, nenametljiva, apstraktna pozadina i figurativni akcenti koji lebde u zrakopraznom prostoru, a zajedno ostvaruju snovitu, lirsku, gotovo magičnu atmosferu. Spoj je to dječje naivnosti i artističke profinjenosti. U slikama Anite Genc simbolički znakovi sadrže bit stvarnosti. Naivan, čist i simplificiran pristup gradnji oblika stvara dojam kao da je riječ o likovima iz slikovnica, bajki i priča uz koje smo odrastali te prirode u kojoj smo obitavali kao djeca. Oni zrače toplinom, prisnošću i pozitivnošću koja stvara poznatu atmosferu sigurnosti doma, prirode, igre i djetinjstva, praćenu osjećajem bezbrižnosti. Stilski, radovi variraju od posve apstraktnih kontemplativnih kompozicija „Gnjes“ preko lirske apstrakcije s naznakama figuracije „Sa pe suk“ ili organskih apstrakcija „Hižico pri peteku“, „Pri manje dime“ i „Štarno sei tei?“ sve do stiliziranih idiličnih prizora zagorskih brežuljaka sa stablima i kućicama, pri čemu se autorica poigrava s perspektivom i dimenzijama motiva. Boje, plohe i linije oživljavaju i dinamiziraju površinu ostvarujući pritom unutarnji sklad slike, dok bjelina, koja dominira u pozadini, uravnotežuje kompoziciju i lišava prizor nepotrebne buke. Sadržajno, radovi se kreću od stiliziranih i naivno oblikovanih panoramskih pogleda na zagorske brege, kuće i šume, preko već prepoznatljivih autoričinih interpretacija obiteljskog doma u duhu razigranih kolorističnih ploha povezanih i definiranih crnim linijama unutar otvorenih kompozicija, do animalističkih prikaza u kojima određena životinja, u pravilu smještena u središte kompozicije, postaje simbol djetinjstva, zaigranosti i odanosti. Sanjive, nježne i krajnje nenametljive, a opet razigrane i dinamične, kompozicije Anite Genc neprimjetno i suptilno uvlače promatrača u svoj svijet ukazujući na onu neiskvarenu notu nevinosti i naivnosti koju svi posjedujemo kao djeca, ali je često izgubimo u procesu odrastanja. Sve su to motivi i likovi koji su nam dobro poznati iz kolektivnog podsvjesnog. Čak i ako nismo odrasli na selu, susreli smo se s njima u bajkama, pričama i slikovnicama ili, u krajnjem slučaju, u vlastitoj mašti.
Sve one vrijednosti koje su u današnjem krajnje kompetitivnom i materijalističkom svijetu potisnute u drugi plan, Anita Genc oživljava i stavlja u fokus u svom živopisnom, nepatvorenom i iskrenom slikarstvu. Djetinjstvo, rodni kraj, kultura, baština, tradicija, jezik, priroda, tj. sve ono što nas određuje kao pojedince i što nas čini onima koji jesmo, Anita Genc čuva i njeguje i ne dozvoljava da zaboravimo, već suptilno, nenametljivo i afirmativno ističe u prvi plan te nas poziva da se vratimo iskonskim vrijednostima na kojima počivaju naša duša i osobnost, a u konačnici i naša budućnost. Djetinjstvo je razdoblje u kojem smo najviše slobodni, ali i u kojem usvajamo temeljne životne vrijednosti i principe. Tijekom odrastanja u bednjanskom kraju Anita Genc naučila je i usvojila osnovne vrijednosti života koje u suvremenom svijetu polako, ali sigurno izumiru – samostalnost, autentičnost i rad. To su temelji na kojima se i danas rukovodi, kako u životu tako i u umjetničkom stvaralaštvu. Zato nije ni čudno da nas elementi prisutni u njezinim slikama nastoje potaknuti da se prisjetimo određenih razdoblja iz vlastitih života kada smo se osjećali u potpunosti slobodnima i neopterećenima. Izlaskom iz rutine otvara se mogućnost sagledavanja vlastitog života, čime se oslobađa i stvara prilika za daljnji razvoj i djelovanje. Jedinstven, specifičan i nepatvoren likovni rukopis Anite Genc budi i potiče ono najbolje u nama, vraća nas u vrijeme kada smo bili najviše svoji, poziva nas da zastanemo, zamislimo se na trenutak, uronimo u njezina djela i ponovno pronađemo sebe.
viša kustosica Sonja Švec Španjol, mag. hist. art.
