AKVAREL
Gledam te kako stojiš
zatvorenih očiju
ispred slikarskog platna
Kroz prozor ulazi jesenji akvarel,
kistom razlivena kiša
miriše na mahovinu i svježu zelenu travu.
Miris zaboravljenih dana.
Gradovi koji me nisu znali,
a čekali su.
Mutne ljubičaste misli kovitlaju se
u pukotinama nedovršenih priča.
U tamnom prostoru svemira
okreću se planete od leda.
I tamo ćemo jednom stići,
izgubljenog sebstva.
Svjetlost prolazi kroz dno čaše za vino,
u pozadini krive se slike.
Tako mi vidimo svijet. Izlomljeno. U fragmentima.
Pod tvojim prstima stvara se novi prostor u kojem ja više ne obitavam.
Umijeće zaobilaženja oštrih rubova
širokim potezom kista
unijeti u grubu jezgru stvari mekoću i prozračnost,
magijom zarobiti nečiju dušu na platnu
To je đavolja nagodba slikara.
U tvom ateljeu
Svijet još miriše na čašu jabukovače,
vaniliju i med
I zdjelu punu lješnjaka na drvenom stolu.
Tu, između prašnjavih zastora ateljea
u igri brojanja koraka
još nismo odrasli u ozbiljne portrete.
Brišeš kistove i ruke o staru majicu:
“Kad se osuši boja,
ti ćeš dobiti konačne obrise”.
Od tvog poljupca ostaje mi boja na čelu.
Lazurnost akvarela.
Tako izgleda ljubav.
SJEĆANJA U STAKLENKAMA
I pjesnici spremaju svoju zimnicu.
Na polici, u kutu sobe,
u staklenkama čekaju konzervirana sjećanja.
Turšija od ljetne mreže pauka
na čijim sjajnim nitima sunce počiva.
Ispod otvorenog poklopca
iz staklenke izlazi podne
u mirisu naranče,
prosipa se zemlja iz izvrnute tegle
i prteni put otvara se pred očima
na kojem bosa stopala prašina prekriva.
S desne strane čuje se lavež pasa.
Zveckaju lanci na slobodnog sanjara,
zalutat će snovi u žuta polja suncokreta.
Srne će stajati na rubu zaboravljenog puta.
Sunce će zaspati u košnici s pčelama.
S večeri,
kad raste siva magla
i siluete u tišini sve su kraće
iz staklenke izrast će drvo trešnje
i ptice u sjeni lišća.
Na potrganoj drvenoj prečki
zaspat će dnevni nemiri,
korijenje stabala koje račva se do podzemnih voda
sanjat će oblake i kišu.
Iz bunara dopirat će noćni glasovi
od kojih zadrhtat će srce
kao predosjećaj koji brzo će zgasnuti
dok se veče spušta na gola ramena
poput toplog plašta utjehe.
