Prapočetak

Božica Zoko

PRAPOČETAK

daleko od psovke
u nekim blaženim
predjelima
obitavaš moja budućnosti
sve svoje da ostavim u
ovim riječima
i sva čuda
koja se mogu činiti
da se povuku sa mnom
u osamu
da tiho živimo
ispreplitanog korijenja
i ne znam koja još
želja
u času kad se sve već
čini ispunjeno
otimanje od zaborava
uzaludno
slovo po slovo
preplavljuje plavi
a kad se povuku vode
za njima ostane
plodonosni mulj
prapočetak

 


 

POLJE MOGUĆEGA

svoje pravo na
postojanje
svoje pravo na
zbivanje
svoje pravo na
događaj
sve to ispunjavam
ovdje
očekujem od riječi
da me dovede na
prag nemogućeg
i ona to čini
dušo moja
životu besmrtni
ti ne hlepi
već polje
mogućega iscrpi
pjevao je Pindar

 


 

STVARI KOJIMA NIJE DOBRO U VREMENU

moj stih ne može
nahraniti psa
komad kruha
kad nema kostiju
mogao bi utažiti glad
kruh i mast
ima li u mojem stihu
štogod za gladne
za gladne pse i ljude
neka utjeha za nijeme
neki prozor za slijepe
ne mogu o tome
voditi računa
ne mogu zbrajati
početak i kraj
moj stih u
bespočetnom i beskrajnom
nizu izbavlja me iz
dana i seli u vječnost
tamo gradim kućice
male šupe i ostave
tamo sam postavila
svoj krevet i svoju
stolicu i svoj pisaći
stroj
i još toliko
stvari kojima nije
dobro u vremenu
koje su neiskorištene
u njemu ne služe
ničemu u vječnosti pak
nađu si zanimaciju
i što je najvažnije
lagano lebde
oslobođene težine
a sve to preko
moga stiha


 

ZATRAŽI SVJETLO I ZAJECA

napredujemo na crti
vremena
nižu se datumi
još jedan dan mi je dan
na raspolaganje
bolesnik leži u postelji
ja sam ustala
pijem jutarnju kavu
još pod dojmom
čudnog sna
nebo je oblačno
svagdanja bilješka
nema više što za reći
kula je još u zraku
radim na njenim
temeljima
kopam jame u zraku
i punim ih vremenom
to su najtvrđi temelji
na njima se može
izgraditi bilo što
vrijeme sve prima
srašćuje sa svim
u živi organizam
živu građevinu
još tražim riječi
koje ću ugraditi
u temelje
neke posvećujuće
riječi
kao one
zatraži svjetlo
i zajeca
ili što slično

 


 

VAŽNO JE DA SMO KRENULI

pričekajte čas
da se saberem
bolesnikov čas
prije ulaska u novi dan
vrata koja klapaju
šolja kave
i sve što je potrebno
za triježnjenje od noći
ovo putovanje u radost
mora jednom završiti
a što je drugo pisanje
važno je da smo krenuli
i da nešto nosimo sobom


 

TAVORENJE

gorak okus duhana
u grlu
hladan pljusak
čuje se izvana
i polako jenjava
a ja ovdje ištem
stvarnost stvarniju
od hladnog pljuska
stvarniju od gorkog
okusa duhana u
grlu
ištem od jutra do večeri
a ta moja žuđena
stvarnost bježi u
šutnju
i tamo skupa
sa mnom
tavori

 


 

ODGAĐANJE SUDNJEG DANA

oprani su kistovi
spremni za novu sliku
za novu kombinaciju svjetla
ponekad mi se čini da
će Posljednji sud
mimoići selo u kojem
živim
da će se nebo svugdje
rastvoriti svugdje
osim ovdje
čini mi se da će ovdje
sve ostati jednako
tisućljećima i da
nitko neće javiti
kako je svijet
osuđen
neću znati kako
smo prošli
koliko koza koliko ovaca
oprani su kistovi i na
njima nema traga
prošle slike
možemo početi iznova
odgađati Sudnji dan

 


 

ZLOČIN

kad sam osjetila
da me napuštaš
bilo je proljeće
sve se osim tebe
spremalo na uskrsnuće
ti nisi htio uskrsnuti
pusti me ovo ljeto
i bakći se sama
kao da si rekao
jednostavno – nestalo te
nije te više bilo u
mojim mislima
u mojim pokretima
kao da sam i ne htijući
izabrala neku drugu
ljubav
ljubav koja za mene ne mari
i pokazuje se u svoj svojoj
okrutnosti slično zločinu
doista, možda to i nije
ljubav nego nekakav
zločin
ima toga ljudi samo
čitajte novine

 


 

NE OPOVRGAVAM

jedna druga soba
i jedan čovjek u njoj
jedna druga kuća
i jedan čovjek u njoj
usamljen
gleda televizijski program
nećemo se susresti
a suđeni smo jedno drugom
moram se pomiriti s tim
nesusretom tom nesrećom
bolje rečeno
i moram biti u svojoj sobi
u svojoj kući
brojati zemaljske dane
izmišljati bolju stvarnost
ali to mi ne uspijeva
prešućujem
sve iskrene riječi
sve govorim
ne mora se baš tu
sada upaliti vatra
očiglednu zabludu
dočekujem kao
istinu
ne opovrgavam
a u sebi žarko molim
dan noć
ne gaseći svijeće
to malo svjetalce
u mojoj unutrašnjosti
hrani se riječima
ispisanim u tišini
hrani se prisutnošću
one druge sobe
i onog čovjeka u njoj

 



POŠTAR

pišem ti pismo
na drugi svijet
svaki čitatelj je poštar