Ne trebam sat da bih znao

Gordan Struić

Ne trebam sat da bih znao

Ne trebam sat da bih znao,
da kazaljke jednom stanu,
naiđu na neku branu,
otkucaj samo bi pao.

Ne trebam sat da bih znao:
smisao nosi trenutak,
u kazaljci tek je kutak
za ljubav što bih ti slao.


Počesto prizivam ponoć

Počesto prizivam ponoć,
miris tišine, ponor sna.
U njoj se ne čeka pomoć
i u njoj se ne vidi dna.

Počesto odlutam obnoć,
tmina je tako barokna.
U njoj se vidi sva nemoć
i u njoj su skrivena okna.


Gdje bi nam bio kraj

Gdje bi nam danas bio kraj
kad bismo od istog trena
lica naša natmurena
maskirali u mali raj.

Gdje bi nam sutra bio kraj
kad bismo od ove nule,
duše naše posrnule,
u tami prepoznali sjaj.