Roman Bojim se spavati sam- Dijagnoza Smrt drugi je roman književnice, kolumnistice i glumice Nike Ostoić.
Piše ga na stranici Whattpad.com i dodaje nova poglavlja.
Buntovna je to proza puna naboja, energije i bijesa.
Prati život književnice koji je težak, izazovan, pun bunila i brze struje svijesti.
Naime, ona je natprosječno inteligentna mlada osoba odrasla u centru Zagreba koja se našla spletom okolnosti na ulici, u skvotu, među polusvijetom, kriminalcima, narkomanima i alkoholičarima, te se pokušava izvući.
Nika Ostoić pripada intelektualnoj eliti Hrvatske i njen je najpunokrvniji dio.
Međutim, život nije bio na njenoj strani.
Žrtva je obiteljskih odnosa u kojem je muči i iscrpljuje paranoidna majka. Sama je narušenog zdravlja nakon toksične veze u kojoj je glavni lik romana “Dete kreten”, kako ga zove, ostavlja na cjedilu i krade joj posljednji novac kao čin potpunog moralnog urušavanja.
Književnica se bori sa ljubavlju prema njemu i mržnjom zbog načina na koji se ponio prema njoj.
Opisuje njihov zajednički život u kojem ga je ona financirala, a on ju je kao i svaki narkoman i pijanac iznevjerio.
Pretužno je kako “Dete kreten” ima autističnog sina koji je u ustanovi, a i posvemašnja ignorancija i neodgovornost roditelja prema živom biću.
To je bilo za očekivati, ali njoj i dalje nije jasno. Kroz cijeli roman je začuđena, ljuta i željna osvete.
Iako pisano ljutitim jezikom, Nika je samo ranjiva, nježna duša puna ljubavi i pažnje.
Spominje i oca koji se ubio dok je bila dijete i u njemu vidi iskonsko dobro i iskrenost.
Fiksacija na bivšeg momka nije drugo nego neispunjena želja za sigurnošću oca koji je napustio svijet svojom voljom ostavivši iza sebe nezaštićenu djevojčicu.
Tako nezaštićena je ostala cijeli svoj život, meandrira između bijesa i slomova.
Želja za smrću je njen spiritus movens, pa ipak daje životu priliku kroz pisanje koje je ispušni ventil za patnju koju doživljava.
Osobito je potresan dio o djetinjstvu gdje ju majka vodi na balet i jahanje kao pravi zagrebački snob, a ne vidi njezine krvave nožice i strah od konja.
Roman je visoko potentan, brz, živopisan, sa velikom galerijom likova na rubu egzistencije sa kojima književnica pokušava izaći na kraj.
Rilla, Tripi, Svemir, pa i Dete kreten su odrasli ljudi koji su zarobljeni. Oni naime nikada nisu izašli iz svijeta adolescencije u kojemu se mota joint i pije jeftino, kiselo vino. Nisu odrasli, a nikada ni neće, pa im se kao likovima i ono što bi se tumačilo kao zlo može oprostiti. Likovi Bukowskog su isti likovi kao oni, samo u različitom vremenu, iz pera različitih pisaca.
Dio u kojem Nika govori o psu kojeg su joj uzeli i udomili jer ona nema mogućnosti imati više dom za svog voljenog ljubimca je izuzetno dirljiv. Odlučuje iz bunta da više ne voli pse, a sve u njoj vrišti od nedostajanja i nemoći pred situacijom u kojoj se našla.
Roman se čita u jednom dahu, ne ispuštate štivo iz ruku dok ne dođete do kraja. U gotovo svakom poglavlju je referenca na suvremenu muziku i filmologiju.
Omiljeni pjevač glavnih likova je Eminem i roman svojom radnjom i je kao iz neke Eminemove pjesme. Osobito, poznatog Stana.
Najbolji opis ovog romana stoji u izričaju faulknerovske buke i bijesa.
Nadajmo se da će književnica izaći iz svog brodoloma čitava jer je izuzetno hrabra i inteligentna mlada osoba, a nama ostaje da nastavimo čitanjem pratiti ovaj roman uz najtoplije preporuke svima.
Nataša Nježić Bublić
Iza svakog poglavlja romana stoji poveznica za proizvoljne donacije kako je autorica ostala bez prihoda. Budimo plemeniti i sa najminimalnijim iznosom.
