Gošća tribine Poezija u drugom planu je pjesnikinja Suzana Kos. Predstavit ćemo njezinu prvu pjesničku knjigu Dante (MeandarMedia, 2023) i razgovarati o posebnosti njezinog pjesničkog jezika, te o dugom i slojevitom procesu nastanka knjige. O knjizi će uz autoricu govoriti pjesnikinja, teatrologinja i književna kritičarka Nataša Govedić.
Vrijeme: četvrtak, 16. studenog 2023. u 19.30 sati
Mjesto: Kinoteka Bar, Kordunska 1, Zagreb
Organizatori: Centar za knjigu & Kinoteka Bar
Voditeljica: Sanja Baković
VIŠE NIJE VAŽNO JE LI BOG ŽIV / Suzana Kos
dvije blatnjave golubice pojavile su se na šabat. bile su tuđe.
veoma stvarne. u kutu je bog, u tom određenom trenutku dok
su pjevale, prekrio rukama usta. ti si mi rezala kosu koja je već prerasla tabane. rekla si da je to kosa lady magdalen iz svete
zemlje kojom će se omotati magovi i mađioničari. govorila si da
će mi zariti blještave sablje u utrobu, da poteče crveno i crno, u
kojima će se gnijezditi pauci, miševi i crvendaći.
poželjela sam gola istrčati van s bodljama ježa zabodenim u leđa, da mi se niz talk potiljak i hrbat, zore strmoglave u čistu vječnost, bestežinsko stanje. moj bog protrčao je pored mene i rekao
gledaj me. zamišljam njegova isprepletena crijeva na slici georgie o’keeffe iz daleka, blizu. vise s oštrica. izazivaju mučninu. mogla
bih se zavući u njegova usta i procvjetati u golemoj praznini u liliane nejednakih rubova, divnih veličina. to uvrnuto mjesto
moja je bajka u kojoj moje tijelo ne proizvodi zvuk dok pada, na raskršće suprotnih oceana na kojem će zaspati prekriveno kosom koja je lijepa kao pariz dvadesetih.
dvije blatnjave golubice pojavile su se na šabat. bile su tuđe.
veoma stvarne. na nišanu kalašnjikova je slatko dijete zlatne kose. pod nogama joj bog, želatinozan i roz, razapet na križu, rasječen
na pola. u rozom daj mi oči, raskrvarili su moje. prislanjam uho
na njegova leđa dok govori unatrag. rebra mu se rastavljaju; ima
li išta intimnije od toga? odrubila sam mu glavu bez straha da će me otkriti.
zora je puna žalosnih zvukova, maglovita i mokra. iz
sljepoočnica puštam sove. polijeću u kičmene oblake, u
gomilama. njihove sjene padaju mi preko bradavica. u tami pupka svijaju se i množe. vjetar je nepredvidiv i lomljiv, kvari moju
bol. kroz procvali glog, opipljiva i nježna, curi gertrude stein u
moje očne duplje od mjedi. njeno tijelo postalo je srce. njeno srce crvene je boje. bojim se da ću se rašiti, ako počnem plakati. moja kosa bila je lijepa kao pariz dvadesetih.
O knjizi je napisao urednik Branko Čegec:
„Darwin, Chagall, Gertrude Stein, Milton, Van Gogh, Baudelaire, Joyce, Byron, Balzac, Breton, Ted Huges, Puškin i Majakovski, Neruda i Dali, Jesenjin i Isus, Lolita, Othelo, 2Pac i Cave – nepregledno je, duboko referentno polje prve pjesničke knjige Suzane Kos, prostrto u barok jezika i povijesno-kulturološku asocijativnost od pop-kulture do marketinga, od Biblije do Danteova Inferna u vrtlogu koji opisuju imena tamne strane ljudskog vremena: pakao, holokaust, had.
Nelimitiran prostor jezika, u kojem je dopušteno sve da bi se zabilježilo tragove ljudskih, partnerskih odnosa zasićenih emocionalnim i seksualnim nasiljem, manipulacijama, terorom i smrću kroz “slike”, zapravo krhotine u kojima se reflektira “prošlo kao vječno sada“, u procijepu kulturoloških, povijesnih, religijskih i ideologijskih modaliteta utjerivanja straha kao jedino pouzdanog mehanizma sile, kontrole drugoga u intelektualnom, emocionalnom, tjelesnom, seksualnom smislu. Jezik i atmosfera ove knjige, gothic izvan trendovskih reciklaža, najmoćnije su sredstvo obrane od straha u rasponu od metafore do alegorije, možda i nesvjesno prizivaju tragove poezije hrvatskoga kasnog modernizma i povijesnih avangardi, od Ivana Slamniga do Anke Žagar, od ruske avangarde i nadrealizma (jer san je stvarnost ove knjige) do konkretističkog oslobađanja prostora sintakse, leksičke mjere, gramatike u najširem smislu. Nerođena djeca pjesnikinje Suzane Kos zovu se James i Joyce. A ”Bog je podijeljen na Deus i Demon”. Vi koji ulazite, ostavite svaku nadu u budućnost koja se već nije dogodila!“
Suzana Kos (Varaždin, 1981) živi u Zagrebu, profesionalno je angažirana u korporativnom sektoru. U zagrebačkom Centru za kreativno pisanje pohađala je više različitih tematskih radionica pisanja (poezija, roman, književna kritika), a potom je nastavila raditi s grupom pjesnikinja neformalno organiziranih u pjesnički kružok pod imenom G – rupa. Objavljivala je u časopisu Tema. Neke su njezine pjesme objavljivane na stranicama za književnost na društvenim mrežama. S pjesničkim kružokom G- rupa čitala je i sudjelovala na manifestacijama kao što su: Poezija u dvorištu, Noć knjige, Noć kazališta, Inteliber, Projekt Ilica Q’art, Festival željezara.
Pjesničku tribinu Poezija u drugom filmu pokrenuo je Centar za knjigu u suradnji s Kinoteka Barom 2022. godine. U protekle dvije godine Poezija u drugom filmu postala je novo mjesto poezije u gradu, mjesto susreta i dijaloga koje spaja različitost generacija i poetika. Do sada su gostovali Krešimir Bagić, Senko Karuza, Andrijana Kos Lajtman, Dinko Telećan, Ivana Lulić, Danijela Jozić, Maja Marchig, Vanda Mikšić, Vlatka Valentić, Irena Matijašević, Sanja Lovrenčić, Darko Šeparović, Goran Bogunović, Brankica Radić, Željka, Horvat Čeč i Frida Šarar; Katarina Brajdić, Miroslav Mićanović i Branko Čegec.
