Biser u oku
Uzburkano more, ti i ja…
Držiš me za ruku, šetamo.
Kiša samo što nije počela.
Naša srca su kao more uzburkana
jer borimo se iz dana u dan za našu ljubav.
Ali što je to s nama?
Vjetar nas malo po malo otpuhuje, oluja se sprema…
Mi više nismo isti.
Zar više nemamo snage?
Kao onda, kao nekad!
Hoće li naša ljubav preživjeti još jednu oluju,
da li sam pronašla biser na dnu mora ili kameno srce…
što to držim u ruci?!
Počela je kiša, mi se i dalje držimo za ruke,
more je sve uzburkanije.
Mokri smo i gledamo se,
dodiruješ moju kosu dok tvoje oči kao biser sjaje u tami.
Iza crnih oblaka ipak se nazire svjetlost sve jača i jača.
Bio je to samo pljusak i ništa više.
Zagrljeni smijući se glasno vraćamo se kući.
Ona…
…tako nježna, a tako jaka.
Jednostavna, a tako posebna.
Ona što daje ljubav bezuvjetno srcem
i dušom opet i opet…
Ona je vječna djevojčica koja ne prestaje da sanja,
ona je tvrdoglava jer želi ostvariti pravu ljubav,
čak i nakon boli koju je duboko u srcu osjetila.
Njena vjera je ljubav.
Ona umije da voli i prašta,
razumije kad te nitko ne razumije
jer zna da te voli takvog kakav jesi.
Njena duša grije te poput sunčeve zrake,
njene usne prizivaju tvoje ime u taj prekrasan svitaj dana.
Njene ruke grle te opet I opet…
Da, to je ona, ustrajna I neponovljiva,
u tišini očima ti priča kada drugačije ne možeš čuti.
Ona…
On…
što nepomično stoji, gleda me i razmišlja..
tako jak i spokojan,
a tako nježan i uznemiren u srcu.
On tako hrabar jer bori se za našu ljubav
i kad je najteže…
On tako poseban i jedinstven
koji zna da voli srcem i dušom
i ne odustaje zbog ničeg i nikog nikada.
Topi se u mojim dodirima,
gleda me u oči i mašta o našoj sreći..
Ljubomorno me čuva i pokriva dok spavam.
On čiji je pogled pun ljubavi i dobrote.
Spreman na sve da me učini sretnom
jer uziva u svakoj sekundi provedenoj zajedno…
Kad sanja, sanja udvoje, san o ljubavi, san o nama.
Ne izlazi mi iz glave ni iz srca jer on je moje srce,
moj novi dan i svijetlo u tami.
On …