Ne vjeruju kad im kažeš
Ne vjeruju kad im kažeš,
gdje leže sve tajne,
gdje žar slobode ćuti i nijemo posmatra portret ljubavi.
Ne vjeruju kad im kažeš da sloboda nije kukati, da pjesma
bez krila može da poleti.
Ne vjeruju da ljubav postoji,
ne vjeruju da je srećan samo onaj ko se sreće
ne boji.
Ne vjeruju u vrijeme, ritam, tišinu i ljepotu.
Ne vjeruju kad im kažeš da za slobodu živiš
Ne vjeruju.
Ključ
Ključ si mojih snova, istine, želja i nade,
ključ si ljubavi i pečat zlatni,
što spozna samo ljubav,
ključ si za jezik, bez riječi
Ključ si, ali ključ u svakoj priči.
Ključ što na slobodu liči.
Ključ lika istine što u svaku laž probija
Ključ zagrljaja, ključ pokajanja i slobode,
ključ stajanja i borbe protiv odustajanja,
ključ izgubljenih nadanja.
Nije ni bitno čega ključ si,
ali bitno je da ključ jesi,
pa bar i tajne vječite.
***
Volim
Ne znam zašto,
ne pitam se
jednostavno
dišem i rastem
širim pluća
osmjehujem se svima
lebdim iznad površine,
ne želim da znam istinu,
ne želim da budem razumna,
prizemna,
volim
i to je dovoljno.
Zasad!
***
Otišli smo
Uvenuli smo od sebe samih,
stavili na kartu vlastite živote.
Otišli smo ne znamo ni sami gdje,
pa u mjestu lutamo.
Kao kukavice kukamo nad životom,
ne znamo otpor da damo.
Otišli smo od sebe samih,
otišli od pravog života.
Otišli smo iz priče o sreći.
Uvenuli.
***
Otisci u snijegu
Ulomio se snijeg,
nestao je dah
koji htjedoh sačuvati,
želja je bila naći nešto neobično
mašta kao drvo,
nepomično
ćutala je.
Nijesam željela da se istopi staza,
ali život ide…
Riječi posipam pepelom gustim
da u snijegu ostane
sve ono što izustim.
Pitam se da li je granama hladnije
nego želji u srcu nekom,
koje da kuca davno prestalo je,
i živi negdje na drugom svijetu.
Živi i priča sa nama
otiscima nježnim
boreći se sa neizbježnim.
Pazi, čovječe,
nikad ne znaš gdje si utisnuo tragove
i ko ih od zaborava čuva.
