HRVATSKA GROBLJA
U svojoj šumi
ima tomu nekoliko godina
dao sam posjeći
tri divlje trešnje
ostavio ih da se suše
bit će viška dasaka
nakon što se izrežu
u stolariji od njih sačini
neviđeno krasan lijes
na hrvatskim grobljima
na njegovu pokrovu
umjesto cvjetnih
bit će nekoliko
ogromnih vjenčića
od zrelih crnih trpkih
plodova trešanja
s ponešto listova
na kojima ću misliti
u lijepoj šutnji
materinskog jezika
vraćajući ti nagomilane
dugove u riječi ﹸdušaﹸ
pišući na delfinskom jeziku
nakon povratka oceanu.
RADIONICA IZLAZEĆEG SUNCA
S visoke dizalice
savršeno precizno
provokativno
prosipam dolje
novčiće s nepoznatim
likom plavih očiju
ni jedan ne padne
dovoljno nisko
nikada ne vidim
u čijoj ruci džepu kljunu
završe dok u cik zore
sve drskije uzalud vičem
kako bih rasanio orlove
njihovim kricima
apostrofirao očitost
podmićivanja plavookih
anđela čuvara
u zemlji punoj
kroničnih kleptomana
stasali ne sjećaju se
mliječnih zuba
kojima su rasparali plišane trbuhe
u dječjim vrtićima
stekavši početni kapital
izlazećem suncu.
JAMAC MOĆI
Sunce teški vrući valjak
okreće blago lice proljeća
potoku minijaturi oceana
u kojem tek u rujnu pocrne
poput asfalta izvaljane kože tuna
tjednima tada prelijepo šutimo
neuspješno pokušavajući popuniti
nakupljene radosne pukotine usta
sazreli smo prebrzo ovog ljeta
čujem kako toplo pucketamo
jezici su nam pijesak
u podrugljivim zvucima lopata
u jesen ne nedostaje vode
iz vreća veselo curi cement u miješalice
ostaje da samo dodam naše
izbijeljene kosti kao jamac moćne armature.
UZALUD SVETI JONA
Mikrofoni za prisluškivanje
koje sam ti podmetnuo
u buket cvijeća za rođendan
nisu mi cinkali ništa više
od požara krpa u kuhinjskom raju
uzalud redovni pilates seks joga
ni znoj ni empatija nisu izašli
iz zatvora sirotih riječi ljubav sloboda spasenje
neće ni kada dobiju šakom u pleksus
na dnu želuca sivog kita
budalasti melankolici nastavit će patiti od gastritisa
u raju materijalizirane duše.
ZRAČNI MOSTOVI
Probuđen crnim trpkim okusom vina na usnama
ubrzanim kolanjem ozona šumskih snova u venama
uobičajeno čudesno onima koji mi vjeruju
na peronu probuđene sam orgulje svojih rebara
sviram sretni su naši mostovi podignuti na kostima
čujem dovikuješ s druge strane neba puna povjerenja
sretne smo zaljubljene užarene visoke peći zamjenjujemo
sunce premda je jedno od nas dvoje neprestano u egzilu.
DEMO(N)KRACIJA
Konkvizatori
pjevice
udvarajući se
stolici
tiho češljaju
svoje cvrkute
lijepo ih je
slušati
zaljubljene
kao cariće
sve dok izabrani
u mekom
gnijezdu-stolici
ne doživi
munjeviti
orgazam.
RADNI SNOVI
Dok ja pišem
žureći sav u svojim
znojnim radnim snovima
izgraditi kuće
na kućama diljem svijeta
toplinom tvoje aure
ni tren
ne dvojim više
naprotiv
klikćem od radosti
otkrivši
moć svijesti
i izvan glave
isti je Bog
onih koji su zapalili kuće
i onih pasivnih
koji su u njima
izgorjeli
unaprijed
nisu imali
ništa više za reći.
