Nova zbirka poezije Maje Šiprak

Pjesnikinja Maja Šiprak koja je do sada izdala sedam zbirki poezije, ponovno stupa na scenu sa novom zbirkom.

Poezija pod jedrima nastala je ovog ljeta, nakon stanke od godinu i pol dana u kojem je Maja izbivala sa književne scene uslijed obiteljske tragedije, te nije imala priliku promovirati prethodnu knjigu Okus opore svile, podastire najfinije verse srca kroz 50 odabranih pjesama u ovoj zbirci.

Sama autorica kaže:

ZAHVALA

Postoje ljudi koji žive svoj život ničim posebno ne svraćajući pozornost na sebe.

Žive pomalo tiho i neprimjetno, trudeći se svijet učiniti boljim mjestom.

Ovu Dolinu suza sade lavandom i na lica ljudi nastoje izmamiti osmjehe lijepom riječju, smislom za humor, vedrim i dobronamjernim stavom spram ostatka svijeta.

Mali, a tako veliki ljudi, topli, dragi, jednostavni i empatični.

U plodu masline i kapi ulja, u morskom valu i pjeni mora, u bijelom kamenu i mirisu oleandera, u pjesmi cvrčka i čaši Merlota, u liniji horizonta i plavom snu , popodnevnom odmoru i kroćenju vjetra, u kriku galeba i bonaci, živi Marko Kukrić  na liniji između dva plava sna.

Marko je jedan od tih i takvih ljudi, koji goleti života u oku sugovornika, poništava i sadi sadnicama ljubavi, mira i dobronamjernosti.

Briše tugu i osmjehe riše.

Blagošću i senzibilitetom s kojim svijetom, ruku pod ruku hoda, nikog ne ostavlja ravnodušnim .

Mogla bih o tom Dobrom Duhu napisati roman, što i zaslužuje, međutim ograničit ću se na ovu crticu u kojoj sam rekla sve i nisam rekla ništa.

~~ Darku Puzeku bez čije ideje zbirku ne bi krasilo ovo lijepo ime;

~~ Davoru Janekoviću, vlasniku jedrilice koja je omogućila nastanak jedne predivno poetsko ljubavne priče, a njen plod držite u rukama. Otvara se u najfinijim versima, srca koje voli


Poezija pod jedrima nadahnuća

Iako Maja Šiprak više ne stanuje u Sisku, njezino stvaralaštvo sastavnica je sisačke književne scene, koja je u zadnjih nekoliko godina u usponu. I sama je Maja pridonosila razvijanju te scene pokrenuvši Fejsbook grupu „Juran i Sofija“, u kojoj su, mnogi sadašnji pjesnici iz grada Siska (i okolice), zakoračili u svijet pjesništva objavljujući u njoj svoje prve stihove (i sam sam jedan od njih).

Prerastavši društvene mreže, Majini stihovi počeli su se nalaziti u pjesničkim zbornicima, a poslije i u samostalnim pjesničkim zbirkama. Bez obzira, bile pjesme objavljene na fejsbook zidu, zborniku ili u samostalnim pjesničkim zbirkama, Majine pjesme primijećene su i od stručne književne javnosti, te su poneke od njih ovjenčane nagradama (spomenimo samo značajnije nagrade: “Zvonimir Golob”, 2012. godine za najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu, “Spark” Velike Gorice, koju je dobila 2013. godine za pjesmu o proljeću; na natječaju portala Očaravanje i časopisa Sapphoart za Valentinovo 2018. njezina pjesma izabrana je kao jedna od najboljih). Uz dobivene nagrade, Maja Šiprak dobitnica je još mnogih priznanja i pohvala iz regije.

Maja Šiprak ne zna pisati šablonski i serijski. Nju takvo pisanje ne zanima. Ne poseže s kvantitetom kako bi dosegnula kvalitetu, već uživajući u stvaranju, poput drevnih majstora, ne umanjuje kvalitetu količinom napisanog i nema problema kako da iz mnoštva napisanog odabere kvalitetu za uvrštavanje u zbirku, već kako da od kvalitete izdvoji dostatnost potrebnu za zbirku.

U to sam se i sam uvjerio, kad sam kao recenzent ove zbirke, trebao izdvojiti pojedine pjesme, pa ih analizirati predstavljajući ih kao preporuku čitateljstvu. Nije da nisam pokušao i svaki bih se put našao u dilemi: „Koju pjesmu izdvojiti?“ Odabir jedne, ili nekoliko njih, bilo bi nauštrb ostalim pjesmama, jer u ovoj zbirci nema pjesama koje su tu samo kako bi popunile potreban broj uvrštenih pjesama, pa druge pjesme kvalitativno odskaču, te ih je lako izdvojiti kao primjer kvalitete. Priznajem: Maja Šiprak je u odabiranju vještija od mene. I bilo bi mi zanimljivo saznati način Majinog odabira pjesama koje su ušle u zbirku i pročitati i one pjesme koje su imale peh stići do užeg izbora, ali ne i u zbirku, jer bih, možda, tek tada mogao, otkrivši Majinu tajnu vještine odabira, izdvojiti pjesme za raščlambu.

Ono što karakterizira pjesništvo Maje Šiprak je umijeće prenošenja osjećaja kroz stihove. U njezinim pjesmama nema nerazumijevanja i postavljanja pitanja: „koja je pjesnička poruka?“, jer Majini su stihovi kristalno jasni, ogoljeni do srži, odlikuju se izravnošću. U njima nema kalkulacije dopadljivosti nauštrb iskrenosti. Maja ne robuje rimama, koje bi izgledale naštimane, nezgrapne, kratile Majin pjesnički dah i obrezivali njezine pjesničke slike. Maja Šiprak ima osjećaj za ritmičnost (pojedine pjesme uvrštene u ovu zbirku, bez većih preinaka mogle bi se uglazbiti).

I što još reći o ovoj zbirci, nego je prepustiti da svaki od onih koji će je čitati, u njoj pronađu dio sebe, stih ili pjesmu koju će prigrliti uljuljani u uživanju u stihovima Maje Šiprak.

U Sisku, 17.11.2020.

Ratko Bjelčić


O autorici

Maja Šiprak

rođena u Sisku, živi i stvara u Zagrebu. Amaterski se bavi fotografijom i astrologijom.

Autorica je šest zbirki poezije:

„Žena u Meni“   – 2012.;  

„Kapi Života“ – 2012.;

„Usana Pečat“ – 2013.;  

„Boje tvojih dodira“ – 2014.;

„Nebo je granica“- 2014.

„Vatra jasnog pripadanja“- 2016.

„Okus opore svile“ – 2019

„Poezija pod jedrima“ – 2020

Pjesme su joj uvrštene u brojne hrvatske i međunarodne zbornike.  

Dobitnica je brojnih priznanja, na području susjednih zemalja i zemalja EU.