Prosječno srce kuca 72 puta u minuti, 100.000 puta dnevno, 36.500.000 puta godišnje te 2,5 milijardi puta tijekom života.
Seljaci su dizali prašinu na ulici, baka je širila grah po najlonu, a djed je kosio livadu i okretao sijeno. Majka mi je radila palmice od kose, brat se igrao s autićima na travnjaku, a na radiju je pjevala Josipa Lisac. Odbrojavali smo dane kad će se roditi naš mali brat. Osim tog srpanjskog dana, oca se nimalo ne sjećam. Ako nije bio na poslu, radio je u polju. Gledala sam kako otvara prtljažnik našeg golfa dvojke i izvlači ljubičasti Pony, bicikl kojim ću odlaziti najesen u školu. Smije se, jer se ja smijem, i iz džepa vadi dvije Rolly pop lizalice. Biram okus limuna, a bratu ostaje naranča.
Uvijek smo spavali u dnevnom boravku. Roditelji u jednom krevetu, brat i ja u drugom. Probudila me mamina vika. Pokušavala je probuditi tatu. Uvijek je glupavo hrkao i zbog toga smo ga zadirkivali, ali sada je zvučao kao da se guši i pritom imao izokrenute oči. Onako raskuštrane kose, u svijetloplavoj spavaćici i nabreklim trbuhom, pokušavala ga je svući s kreveta. Pomislila sam kako tata izgleda kao Isus na križu s onako neprirodno raširenim rukama.
Brat je rukom prekrio usta i stisnuo uza zid, a ja sam skamenjeno promatrala nestvaran prizor koji nam se odvijao pred očima. „Smjesta otrči po djeda i baku!“, vrisnula je mama. Gotovo sam pala s kreveta jer mi se plahta omotala oko nogu. Uvijek sam kao dijete padala i razbijala glavu i koljena, ostrugala dlanove, ali te sam noći hitala jer je tatin život ovisio o mojim koracima. Trčala sam seoskim putem, bosa, u bijelim gaćicama i potkošulji, djevojčica koja se boji mraka i lisica koje odnose kokoši po noći i ostavljaju tek koje pero i krvavi trag. Svom sam se snagom zaletjela u vrata i počela dlanovima lupati po staklu. Još sam uvijek osjećala staklene nabore pod prstima kad su izbezumljeni djed i baka otvorili vrata, a ja sam samo izgovorila ”Umro je tata!”.
Zadnje što pamtim je stric Joža koji ga polijeva vodom po glavi, kola hitne pomoći, svjetla koja posvuda gore, braunile u zdjelici s bombonima i kako nisam voljela sjediti na kauču na koji su položili njegovo mrtvo tijelo. Na sprovodu su svi plakali, a mene je u heklanim bijelim dokoljenkama žuljao pijesak.
Majka mi više nije slagala palmice u kosi, rodio se mali brat i krenula sam ljubičastim biciklom u prvi razred. Bila sam ona djevojčica bez tate. Moja braća izgledaju kao on, hodaju kao on i smiju se kao on. Tako barem kaže mama. Ja imam kovrčavu kosu, foto album i knjigu.
Prosječno srce kuca 72 puta u minuti, 100.000 puta dnevno, 36.500.000 puta godišnje, ali nekome puno manje puta tijekom života.
