Sjedi na sofi i čeka ju. Miris čaja zaposjeo je dnevnu sobu u kojoj odzvanja jeka malog televizora. Bilo je to prvo što su kupili zajedničkom ušteđevinom. Prolazile su godine, a nisu osjećali potrebu da pođu u korak s vremenom i kupe veći. Zašto bi? Ovaj je njihov. Slika je dobra i ništa mu ne fali. Mnoge su programe zajedno prešutjeli, neke prespavali. Sofa i televizor su još tu. Kao okviri koji drže sliku da se ne raspadne. Ona izlazi iz kupaonice u magli pare. Ogoljena od maske svakodnevice, približava mu se. U pidžami je. Sjeda na sofu pored njega. On joj ritualno dodaje šalicu. Dotiču se ovlaš, kao da žele uvažiti postojanje onog drugog. On rastvara deku i prebacuje ju preko sve četiri noge. Šute. Počinje film.
