TARANAKI
Brusiti šmirgl papirom
ljude
jačati ruke da bi mogli
glinasto oblikovati čovjeka
iz čovjeka
učiniti ga simetričnog poput vulkanskog stošca
treba jačati um
svakodnevno ga graditi i usavršavati poput
gnijezda koje oblikuje ptica tkalac
biti složan
uhvatiti se u koštac s vremenom
i prostorom
umiriti, udahnuti, promisliti
ima li dovoljno memorije za poboljšanje
(po)st(oj)anja u ovom predgovoru kratkom
poput leptirovog vijeka?
GRAFIT
Između kave i pet – šest
cigareta, pjesnici vole
i umiru, hvataju snove.
U mislima olovke, postojiš
ti.
Riječi nemaju zvuka, padamo u
trans(cendentalno).
Kroz oblak dima, Lynch razvija
apsurdnost, časti me kavom.
Kad olovke utihnu, upiši moje ime
u tražilicu.
Između kave i pet – šest cigareta,
moj snovi su ( )
BIORITAM
Prvi proljetni vjetar, u cvatu, kroz mamurne grane višnje prolazi
Kao jež kad osjeti opasnost moja pluća se
skupe u klupko pred njime
Jutra su teške i umorne noge
Vjetar slabi
Slabim i ja
Prestali smo hraniti peć drvima, pogledima
Kroz dimnjak sada puštamo glasove
Jezični signali koje svijet ne razumije
Vjetar je prestao
Prestajem (li) i ja (?)
Zapisujem: još jedan dan je prošao
Zapisujem: ose ne poznaju odnose
Zapisujem: kroz zračne šine putuju tišine
Zapisujem: prazninu
Kad se oči zatresu, još jedan krtičnjak
na pomolu
Razlit se po zraku poput umornog maslačka
pred dahom i konzumirati
(zavi)čaj
**
ne kužim ja tu vašu definiciju sreće
moja je satkana od kave i poezije
plemenitog okusa s dvije žlice
metafora
ispijam je svakodnevno tri puta
i uživam
ne kužim ja tu vašu definiciju sreće
dajete mi tu neka uputstva i kakva je to
sreća kad su potrebna uputstva
za korištenje?
NEARTIKULIRANE EMOCIJE
Sjedimo ona i ja
na klupi u parku
u pola noći
Svi me napuštaju, govori potiho
To zato što si najobičnije đubre, bez uvrede, odgovaram joj
instantno
Poslužili smo se tišinom i gledali kako oblaci
spremaju mjesec u svoje nepropusne
džepove
Ponekad poželim otići iz ove usrane kože, jada mi se
I ja isto, i ja isto – jadam joj se nazad
A možda bi mogla otići i iz moje kože, za promjenu,
kažem joj pomalo savjetodavno
Zgrabila je ostatak tišine i pokrenula nepotrebnu
suzu niz moj obraz
Sjedimo Tuga i ja
na klupi u parku
do dolaska zore
Trebalo bi poći kući
Sreća pored nas prolazi sva lepršava i oboje
joj suptilno jebemo mater
Trebalo bi poći kući
Svatko svojim putem ovog puta,
do navečer
UBIJANJE VREMENA
Trebam se razbuditi
još pokoji gutljaj kave
i bit ću spreman za par
minuta
ne brini
(nije to dovoljno, priznajem)
još pokoja šalica kave
i bit ću spreman za par
sati
ne brini
(ne bude to dovoljno, priznajem)
još pokoja litra kave
i bit ću spreman za par
dana
ne brini (toliko)
(nema te količine koja bude dovoljna, priznajem)
još pokoja plantaža kave
i bit ću (možda) spreman za par
godina
deset
dvadeset
ne brini
(ništa tebi nije dovoljno, priznaj)
brojim zrnca kave i gubim se u jednoličnosti
kao što brojim preplivane gradove
svi do jednoga isti
i dosadni
(ili je problem u ljudima, tko će ga znati)
na taj podrobni način ubijam vrijeme
kao što i ono ubija mene
iscrpljujući proces
(ništa postaje sasvim dovoljno, priznajem)
ali ne brini
bit ću spreman za koji trenutak
još samo pokoji gutljaj vremena (nema)
treba(š) se razbuditi
TREPTAJI
U kavi vidim svoj odraz i otpijem
ga
Nakon jutarnjeg buđenja ostaje samo
talog kave, jutra i nečijeg odraza
Rekli su da je takav talog dobar za rješavanje nezgodnih
situacija u stanu:
(izg)ubio sam (raz)um
Ne vjerujem u postojanje prije podneva
(najbolji izraz za moju intenzivnu lijenost)
Ne brini, moji treptaji ne ostavljaju tragove,
niti mrlje od kave, na plahtama
i sunčevim zrakama
