U četvrtak 20.9. u 18 sati u Gliptoteci HAZU otvara se 13. trijenale hrvatskoga kiparstva, koji ostaje otvoren do 11. studenoga 2018.
Trijenale hrvatskog kiparstva manifestacija je koja hrvatskoj javnosti predstavlja ponajbolja ostvarenja s područja suvremene kiparske umjetnosti, nastale u protekle tri godine. Ono je presjek trogodišnjeg kiparskog stvaralaštva, kroz koje se kodira suvremena situacija sa područja kiparstva i aktualizira kiparska problematika.
Ovogodišnja izložba prezentira radove 107 autora i samostalnu izložbu dobitnika Velike nagrade prošlog Trijenala Nevena Bilića.
Na natječaj za Trijenale svoje je radove prijavilo 206 autora, a Ocjenjivački sud u sastavu: red. prof. Kažimir Hraste, red. prof. dr. sc. Ivo Šimat Banov, izv. prof. Neven Bilić, izv. prof. Siniša Majkus, izv. prof. Vlasta Žanić, dr. sc. Ivana Mance i Lida Roje Depolo, muzejska savjetnica, odabrao je 95 autora kojima se pridružilo i 12 od ukupno 23 pozvanih autora.
Likovni postav izložbe potpisuje dipl. ing. arhitekture Oleg Hržić, a grafičko oblikovanje kataloga napravili su Rašić + Vrabec.
Na ovogodišnjem Trijenalu dodjeljuju se sljedeće nagrade:
Velika nagrade (s pravom samostalne izložbe na 14.thk)
Tri jednakovrijedne nagrade
Nagrada hrvatskog povjerenstva AICA-e /udruga međunarodnih likovnih kritičara pri UNESCO-u/
Velika nagrada Trijenala – 15.000,00 kn
Tri jednakovrijedne nagrade Trijenala – 5.000,00 kn
Nagrada hrvatske sekcije A.I.C.A.-e / međunarodna udruga likovnih kritičara UNESCO-a /
Nagrada Goranske kiparske radionice Lokve
Proglašenje nagrada bit će 4. listopada 2018.
Izlagači:
MARIJA ANČIĆ, JELENA AZINOVIĆ, ANTONIJA BALIĆ ŠIMRAK, SNJEŽANA BAN, RINO BANKO, PETAR BARIŠIĆ, MARINA BAUER, DINO BIĆANIĆ, MILE BLAŽEVIĆ, IDA BLAŽIČKO, JASNA BOGDANOVIĆ, IVAN BOTIČKI, GORAN CIRKVENI, JOSIP DIMINIĆ, MARKO ČLOVEK, ZLATKO ČULAR, KARMEN DADA, BORNA DEMEL, ANTONIA DORBIĆ, DRAGOSLAV DRAGIČEVIĆ, VITAR DRINKOVIĆ, IVAN DUJMUŠIĆ, IVAN FIJOLIĆ, GRGUR FISTONIĆ, BIANKA GARČEVIĆ, NOA GERAS, MOMČILO GOLUB, KAŽIMIR HRASTE, TOMISLAV HRŠAK, i.j.piNO, VALERIJA JAKUŠ, ĐORĐE JANDRIĆ, PAULINA JAZVIĆ, ROBERT JOZIĆ, SVJETLAN JUNAKOVIĆ, NINA KAMENJARIN, ALEM KORKUT, VITOLD KOŠIR, DANIJEL KOVAČ, DORA KOVAČEVIĆ, KUZMA KOVAČIĆ, ANA KOVAČIĆ, PETRA KOVAČIĆ, IVAN KOŽARIĆ, DENIS KRAŠKOVIĆ, RENATA LADOVIĆ MEŠTROVIĆ, NENAD LAKTAŠIĆ, MARGARETA LEKIĆ, ANJA LEKO, IGOR LENARD, BRANKO LEPEN, MARTINA LUČIN, HANA LUKAS MIDŽIĆ, VELIBOR MAČUKATIN, MARIN MARINIĆ, BOŽICA DEA MATASIĆ, DAMIR MATAUŠIĆ, TIHOMIR MATIJEVIĆ, MAK MELCHER, IVAN MIDŽIĆ, LJILJANA MIHALJEVIĆ, MATKO MIJIĆ, ZDRAVKO MILIĆ, ANA MUŠĆET, NIKOLA NENADIĆ, MARTINA NIKOLJAČIĆ, VLADIMIR NOVAK, ANDREA PAVETIĆ, PREDRAG PAVIĆ, MARIJANA PENDE, VEDRAN PERKOV, ZVONIMIR PLISKOVAC, PETAR POPIJAČ, ANTE RAŠIĆ, KARLO RIS, NENAD ROBAN, KREŠIMIR ROD, MAJA ROŽMAN, IGOR RUF, MIROSLAV SABOLIĆ, VESNA SALAMON, DIJANA SESARTIĆ, STIPE SIKIRICA, ANA SLADETIĆ, DAMIR SOKIĆ, LANA STOJIČEVIĆ, MARINA STOPONJA, DOMAGOJ SUŠAC, NATALIJA ŠKALIĆ, ELA ŠTEFANAC, GORAN ŠTIMAC, JOSIP ŠURLIN, BOJANA ŠVERTASEK, DRAŽEN TROGRLIĆ, DIJANA TRTANJ, ANSELMO TUMPIĆ, VINKO VIDMAR, ŽARKO VIOLIĆ, MIRJANA VODOPIJA, ANTON VRLIĆ, NIKOLA VRLJIĆ, TANJA VUJASINOVIĆ, TINA VUKASOVIĆ, LEO VUKELIĆ, MATEJ VUKOVIĆ, NIVES ŽARKOVIĆ, DARIJA ŽMAK KUNIĆ.
Iz predgovora kataloga 13. trijenala hrvatskoga kiparstva dr. sc. Ivane Mance “Topologija nespecifičnog pojavljivanja”
Velik odaziv na natječaj za XIII. trijenale hrvatskog kiparstva, manifestaciju koja je ove godine navršila trideset i šest godina, svakako je glavno jamstvo da će jedna „revijalna“ izložba ispuniti svoju temeljnu funkciju – da donese relevantan presjek kroz trogodišnju umjetničku produkciju koja se još uvijek odaziva na medijsku interpelaciju kiparstva. Složimo li se, naime, oko teze da se suvremena umjetnost odvija u estetskom sustavu koji se paušalno određuje kao postmedijski, tako velik i raznovrstan odaziv moguće je protumačiti samo na dva, međusobno isključujuća načina. Prvi bi upućivao na to da je medij jednostavno prestao biti spoznajno relevantna, heuristička kategorija te da se umjetnost legitimira diskursima koji se zasnivaju na drugom kategorijalnom aparatu – primjerice na kompleksu teorija i pripadnih disciplina koje nude objašnjenja polazeći od pojma slike kao semiološkog objekta, čija se značenja i upotrebe istražuju relativno neovisno o materijalnim i formalnim danostima same proizvodnje, odnosno neovisno o određenoj téchne i poíesis. Drugo bi objašnjenje pak upućivalo na suprotni zaključak – da medij naime još uvijek predstavlja relevantan ulog u razumijevanju umjetnosti te da ga je i u postmedijskom kontekstu još uvijek potrebno promišljati kao kategoriju nužnu za poimanje svekolike umjetničke prakse, koja upravo kao intermedijalna, plurimedijalna i transmedijalna ostvaruje svoja diferencijalno specifična značenja. Velik i raznovrstan raspon umjetničkih radova prijavljenih na natječaj u prvom bi slučaju značio da se odrednica kiparstva više ne shvaća kao obvezujuća; u drugome pak da se umjetnička praksa na nju na ovaj ili onaj način pokušava nadovezati tražeći nove puteve za invenciju medija.
Izvornik: http://info.hazu.hr/hr/
